Prve dvije bile su ponajbolje hrvatske igračice na nedavno završenom Europskom kadetskom prvenstvu u Mađarskoj, na kojem su naše djevojke osvojile deseto mjesto i time osigurale ostanak u najjačoj, A diviziji.
Josipa Silov, koju su suigračice izabrale za svoju kapetanicu, odigrala je vrhunski turnir i na koncu zauzela peto mjesto na ljestvici najboljih strijelaca, a odlične partije (posebno se pamti ona protiv Slovačke) pružila je i Lucija Skorić.
Nekoliko dana nakon povratka iz Mađarske našli smo se u Vodicama s Josipom i Lucijom (Anet je trenutno u Zagrebu) kako bi ih pobliže upoznali. U sjeni poznatog vodičkog spomenika popričali smo o njihovim košarkaškim počecima, planovima za budućnost, ženskom košarkaškom 'bumu' u Vodicama, o tome što rade kad nisu na parketu. Počeli smo s onim najsvježijim, Europskim prvenstvom u Mađarskoj.
- Mislim da možemo biti zadovoljne nastupom u Mađarskoj jer smo ispunili osnovni cilj – ostanak u elitnoj europskoj diviziji. Da smo imali malo više sreće, pogotovo u utakmici s Turskom, mogli smo možda ući i u četvrtfinale. Zadovoljna sam i što se tiče mojih igara, biti peti strijelac prvenstva nije mala stvar – priča Josipa.
Lucija ističe kako je presretna što je uopće dobila priliku braniti boje svoje zemlje na Europskom prvenstvu.
- Velika je to čast za svakoga, pa tako i za mene. Tim više što sam 'upala' u starije godište. U svakom slučaju, bilo je to veliko iskustvo za mene, nastupati na Europskom prvenstvu i biti dio ekipe odličan je osjećaj i veliki poticaj za daljnji rad – kaže Lucija.
Ono na što je Josipa jako ponosna jest činjenica da je kao kapetanica prevodila Hrvatsku na Europskom prvenstvu.
- Biti kapetanica poseban je osjećaj, tim više što su me suigračice same izabrale i na tome im se želim i ovom prilikom zahvaliti – kaže Josipa.
Ona se košarkom 'zarazila' još kao mala djevojčica.
- Susjed je ispred kuće imao koš tako da sam stalno s roditeljima igrala basket. 'Krivac' zašto sam se 'zakačila' za košarku je i moja sestra Gabrijela koja je prva počela trenirati košarku, pa sam odlučila krenuti njezinim stopama, tako da sam sa šest godina počela i sama trenirati. U međuvremenu sestra se prebacila na borilačke sportove, kickboxing i taekwondo, a ja sam, eto, dogurala do desetogodišnjeg košarkaškog staža – objašnjava Josipa.
Luciju je, pak, na košarku 'navukao' brat.
- Često sam odlazila na njegove treninge, a onda sam u trećem razredu osnovne škole i sama počela trenirati i to u Školi košarke Dražen Petrović, da bi nakon pola godine naš sadašnji trener Bore Vuković nas nekoliko cura povukao u ŽKK Vodice. I nisam požalila. U klubu jako kvalitetno radimo, što je vidljivo i iz rezultat, dobra smo klapa, družimo se i izvan parketa, tako da stvarno guštam – priča Lucija.
Kako smo kazali, Vodičanke su se ove godine okitile naslovom kadetskih državnih prvakinja. Bili su to, kažu Josipa i Lucija, dani za pamćenje.
- Naslov smo burno proslavile već u Slavonskom Brodu, gdje se igrala završnica Prvenstva Hrvatske, a najbolje je slijedilo nakon povratka u Vodice. Iako smo stigle kasno po noći, naši sugrađani priredili su nam lijep doček što nas je jako razveselilo i ganulo. Osjećale smo se kao prave zvijezde – prisjetila se velikog uspjeha Josipa.
Inače, ŽKK Vodice trenutno nema niti jednu seniorsku igračicu.
- Prošle sezone igrale smo regionalnu ligu protiv seniorskih ekipa što nam je puno značilo za stjecanje iskustva. To nam je jako važno jer ove sezone trebali bismo igrati A2 ligu i budemo li prve, čemu se iskreno nadamo, dogodine možemo čak ući u prvu ligu – objašnjava Josipa, dodajući kako je za boljitak njihovog kluba, i vodičkog sporta općenito, puno značilo izgradnja tzv. balona ispred Osnovne škole Vodice.
- Sada imamo vrlo dobre uvjete za treniranje, što je jako važno želite li napredovati. A mi želimo – ističe Josipa.
I Josipa i Lucija planiraju nakon srednje škole nastaviti školovanje. Ali, košarku ne misle zapostaviti.
- Želja mi je upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu ili Splitu. Budem li studirala u metropoli najvjerojatnije će igrati za Trešnjevku. U svakom slučaju, želim nastaviti igrati košarku, ali idem po kora, a sljedeći korak je nastup na europskom juniorskom prvenstvu koje se održava ove godine – kaže Josipa, koja trenutno pohađa srednju Upravnu školu.
Lucija još nije odlučila na koji će fakultet.
- Upisala sam Jezičnu gimnaziju, tako da ću sigurno ići na neki faks, ali košarku ću i dalje trenirati jer želim biti još bolja, što dolje zadržati status reprezentativke – ističe Lucija.
Kada nisu na parketu ove dvije Vodičanke vrijeme provodi poput većine tinejdžerica.
- Kad nisam u školi ili na treningu volim se dobro naspavati. Ostatak dana učim, a vikendom s prijateljicama odem u kino, na piće, znamo se zaletjeti i do Šibenika – priča Josipa.
- Rijetko kad nisam u dvorani, s loptom u rukama, tako da mi se većina vremena vrti oko košarke i, naravno, škole. Pa i kad nismo na treningu mi djevojke iz kluba odemo često skupa pogledati košarkaške utakmice u Šibeniku – dodaje Lucija.
Za kraj ih pitamo zašto bi mladim naraštajima preporučile bavljenje košarkom.
- Prvo i osnovno živjet će jedan zdrav život, a drugo proputovat će dosta toga, upoznati puno novih ljudi, steći puno lijepih uspomena – gotovo uglas poručile su mlade vodičke košarkašice.
Piše: Patrik Patafa - Izvor: Šibenski portal - link na izvorni članak http://sibenskiportal.hr/2014/08/22/foto-josipa-silov-i-lucija-skoric-vodicko-kosarkasko-blago/