Napulj još uvijek nisu stigle istražiti, što zbog priče o mafiji što zbog gustog rutinskog rasporeda stan – dvorana – teretana, a slobodnog im vremena ostane samo nedjeljom i to ako u planu nema utakmice.
J. Silov: Što se tiče mog košarkaškog aspekta i ostvarivanja cilja - za sada sve ide po planu. Odigrala sam par utakmica s prvom ekipom i vrlo dobro sam se snašla s obzirom na to da sam jedna od najmlađih.
J. Ivas: U Napulju sam nepunih mjesec dana, no raduje me što su cure jako kolegijalne, vrlo brzo su me prihvatile i uvijek su spremne pomoći. U gradu također još nisam bila, osim nekog kratkog obilaska još tijekom probnih treninga. No, ljudi s kojima se svakodnevno srećemo zaista su dragi.
Rano je još govoriti o ikakvom svladavanju talijanskog jezika, komuniciraju engleskim, a i olakotna okolnost im je što žive u zajedničkom stanu. Popričati na materinjem jeziku svakako znači, slažu se obe. U Vodice se kratko vraćaju za vrijeme božićnih praznika, a nedostaju im, priznaju, društvo i obe obitelji – ona prava i ona druga, ŽKK Vodice.
J. Silov: Puca me nostalgija za svima po redu! Što se tiče kluba, ipak sam dvanaest godina bila dio njega. Moj matični klub uvijek će ostati moje sve jer tu sam i nastala. Ovim putem zelim se zahvaliti osobama koje su me dovele do ovoga gdje se nalazim sada, a to je neponovljivi dvojac Ante Roca i Bore Vuković!
J.Ivas: Osim njih, naravno, fale mi i same Vodice kao misto di san provela cili svoj život. Ovim putem pozdravljam Saru Rokov i Filipa Bošnjaka :)! Fali mi i kombi od trenera Bore. Dugo sam se vozila u njemu, a onaj zadnji put baš me uvatila neka nostalgija i tuga kada san shvatila da zapravo idem jako daleko od doma. Također se želim zahvaliti trenerima: Anti Roci što me je kao igračicu razvio i pomogao mi otkriti moje prednosti i Bori Vukoviću što mi je s godinama pomagao da se polako usavršavam. Naravno, posebno bih zahvalila svojim roditeljima što su me uvijek podržavali u svemu, pa tako i u košarci.
Naše perspektivne Josipe prve su mlade košarkašice na našem području koje su otišle vani. Hvaljeni trener Bore Vuković može biti samo ponosan.
- To je zaista presedan. Dobile su zaista divnu priliku otići u profesionalni klub. Odličan test da vide je li ovaj put pravi za njih ili će se na kraju posvetiti školi. Najbolje bi bilo jedno i drugo, naravno. Josipi Silov zaista će ovih godinu dana otvoriti oči, ona je veliki borac i mislim da će ta priča završiti dobro. Što se tiče mlađe Josipe, bojimo se da je bilo prerano jer je bilo vremena da ovdje u dobrim rukama kleše svoj talent do kraja srednje škole. No, vjerujemo u njih i obe nam nedostaju. – kazao je Vuković.