- Iskreno, imao sam malu, ali pozitivnu tremu, ipak je ovo nešto novo za mene. Bilo je to i upoznavanje mene s tom djecom, sa smjerom u kojem ćemo ići. I jako sam zadovoljan kako je prošlo. Cilj ovih priprema bila je selekcija natjecatelja za višednevne pripreme u travnju, a koje će biti zadnja provjera uoči izbornog turnira za Prvenstvo Balkana – kazao nam je Karan.
Na tom prvom okupljanju bila je i sedmorka iz Okita, koja je zadovoljila kriterije, odnosno koja je osvajala medalje na lanjskom državnom prvenstvu. Riječ je o Elin Ianachi Ćopić, Tari Jukić, Lili Klarin, Gabrijeli Grubelić, Noahu Križanoviću Mimici, Josipu Koviliću i Ani Marjanović.
Popusta za njih u reprezentaciji, jasno, neće biti.
- Prevažan je ovo poziv za tako nešto. I mislim ga obavljati profesionalno i odgovorno – ističe Karan, dodajući kako je iduće reprezentativno okupljanje 18. ožujka u Metkoviću.
Prisjetio se Dario kako je uopće došlo do toga da postane reprezentativni trener.
- Prije nego je Savez raspisao natječaj neke kolege iz reprezentacije koje su pratile rezultate našeg kluba pitale su me imam li ambicija za rad u nacionalnoj selekciji i tako mi 'stavili bubu u uho'. Prijavio sam se na natječaj i kada je stigla vijest da sam izabran, prošlo je tisuću emocija kroz mene. Sreća je bila neopisiva, jer bilo je to veliko priznanje ne samo meni nego i cijelom klubu, svoj toj vrijednoj djeci. Ona su zapravo najzaslužnija što sam ovdje gdje jesam, njihovi sjajni rezultati – kaže Dario. I on sam u karateu je od malih nogu.
- Kada je otac osnovao klub prvo su se upisali brat i sestra, a ja sam im se priključio sa šest, sedam godina. Trenirao sam tamo negdje do kraja srednje škole, kada sam odlučio napraviti pauzu. U klub sam se vratio kada je otac ozlijedio nogu, zbog čega nije mogao voditi treninge, pa me zamolio da ga zamijenim. A čim se vratio u dvoranu shvatio sam, odnosno sjetio se da je karate moja prva ljubav, da obožavam raditi s djecom. Ubrzo sam upisao trenersku školu HKS-a i dobio njegovu diplomu, a samim tim i trenersku diplomu svjetske karate federacije. Zadnje tri godine potpuno sam posvećen tom poslu, a ovaj poziv iz reprezentacije govori da sam na pravom putu. Karate živim od jutra, kada otvorim oči, do mraka, kada ih zatvorim. Čak ga i sanjam! – kaže Dario, koji je sa svojih 25 godina najmlađi trener u reprezentativnim stručnim stožerima.
- To mi svakako imponira, ostale kolege su starije i s više iskustva u radu s mladima. Ali, to vidim kao izazov, kao priliku da i ja nešto naučim od njih – zaključio je Dario Karan.