Sedamdesetih i osamdesetih godina u Šibeniku je bio predvodnik novog vala, organizirajući gitarijade, ali i spektakularne koncerte Bijelog Dugmeta i Azre u Šibeniku. Devedesetih je bio vodeći glazbeni menadžer na našim prostorima, otkrio je i proslavio Vannu, Ninu Badrić, Tonyja Cetinskog, Coloniju, Sandija... Punio je diskoteke, stvarao trendove, a danas vodi nešto mirniji život, 'plivajući' vodama klasične glazbe i zgražajući se nad poplavom turbo folka koji se zavukao u svaku poru društva.
Doveo Bijelo Dugme i Azru u Šibenik
Iz šibenskog Partizana 1975. godine krenula je prva ljetna turneja Bijelog Dugmeta. Bili su to prvi menadžerski koraci Škugora, a uslijedila su potom i dva koncerta Azre u 'Partizanu' i Gimnaziji, 1981. godine.
- Bilo je to doba kada su mladi slušali sve što je dolazilo sa zapada, a bendovi su morali svirati svjetske uspješnice koje su kasnije kopirali i radili svoje pjesme – prisjeća se Škugor. Polaris, Pauci, Stop i legendarni MI-ovci tek su neki od bendova koje je iznjedrilo to plodno glazbeno razdoblje.
Iz današnje perspektive, čini se kao da u to doba šund nije ni postojao, a gotovo svi mladi bili su na neki način glazbeno angažirani.
- Ja sam držao disco vikendom, a radnim danom se išlo u Jadran, dok nisu počeli kafići Toma, Zero, Gold... Klapa je bila Ćera, Cuki, Panco, Fabo i ja. Međutim, bilo je još ekipa koje su sudjelovale u kreiranju društvene scene, nezaboravni Zoran Relja Badi, Šimac i Simo Labura... Moram spomenuti vanserijskog Penjca te Antu Šupuka - priča nam Škugor, koji je, šireći mrežu kontakata, ubrzo preselio u Zagreb i nastavio se ozbiljnije baviti menadžerskim poslom. A ostalo je – povijest.
Hrvatska u rangu Engleske i Švedske
Usprkos ratu i svim nedaćama, glazbena produkcija u Hrvatskoj devedesetih je bila na zavidnoj razini. Tko zna gdje bi danas bila Nina Badrić ili Tony Cetinski da im karijeru nije vodio Škugor. Sređivao im je unosne ugovore, organizirao dupkom popunjene koncerte i uspješne turneje, ali i brinuo o imidžu. Sandijeva reputacija zavodnika za kojeg se 'lijepe' misice, primjerice, izašla je iz Škugorove kuhinje. Danas je pak najponosniji na uspjehe Nine Badrić.
- Strašno me veselilo kad nam je 'I'm so excited' objavljen na 12 svjetskih kompilacija, među njima i velika američka kompilacija 'Black Gold', koja je među najvećim imenima r&b glazbe. Općenito, najljepši dio cijele priče je bio kad sam vidio pune diskoteke i sportske dvorane, što mi je potvrdilo da sam odabrao talentirane mlade pjevače i producente, bez obzira što su ljudi iz branše govorili da nisam normalan sto u njih ulažem novac – kaže Škugor, koji se iz menadžerskog posla naglo povukao, nakon što su konkurenti počeli sa zakulisnim igrama i pritiscima.
Iz svijeta zabavne prešao je u svijet klasične glazbe.
- Još prije 20 godina izdao sam albume Ide Gamulin, Zagrebačkog kvarteta i Zagrebačkih solista, a često i dovodim razne klasične muzičare u Hrvatsku. Recimo, 2002. sam radio ICF festival u Šibeniku, na kojem su Šibenčani i turisti slušali najboljeg svjetskog pijanistu, Stephena Kovacevicha, kao i opernog bas pjevača Aleksandra Kisselleva, cijenjenog člana Metopoliten opere u New Yorku – priča nam Škugor, koji usto već 28 godina surađuje s velikom slikarskom zvijezdom Dimitrijem Popovićem, a trenutno priprema veliki kulturni projekt 'Tesla' – izložbu slika, film i klasična djela posvećena Tesli. Nadalje, zadnje četiri godine radi internacionalnu kulturnu manifestaciju 'Artists on Globe', koja je ovog ljeta posjetila i naš kraj.
Plodno tlo za narodnjake
Dvadeset godina kasnije, Škugor povlači paralelu: žalosno je da je Hrvatska imala kvalitetniju glazbu i produkciju devedesetih nego u 21. stoljeću.
- Hrvatska glazbena scena nikad nije bila kvalitetnija nego devedesetih. Bili smo u rangu Šveđana, Engleza i Nijemaca. Mojim nedragovoljnim micanjem iz glazbe došli su do izražaja skladatelji zabavnjačke scene, koji su krenuli kopirat srpski narodnjak. Potporu su imali u HRT-u i Narodnom radiju, koji su vrteći hrvatske kopije srpskih narodnjaka, otvorila vrata pravom narodnjaku. Narod i mladi počeli su slušati originalni srpski narodnjak, a zbog depresivne situacije u državi, pao je na plodno tlo jer se ljudi lako opiju uz narodnjak – za kraj zaključuje Škugor.
Izvor/Foto: Šibenik IN / Link na izvorni članak: http://www.sibenik.in/glazba/foto-devedesetih-smo-imali-scenu-u-rangu-engleza-i-svedana-a-danas-depresivni-narod-pije-uz-narodnjake/29521.html