Novinari Šibenskog tjednika posjetili su našeg Šimu te napravili prilog kojeg u cjelosti možete pročitati ispod:
– Odmalena sviram klavir. Imali smo jedan 'za ukras' u kući i ja sam, kao i svako znatiželjno dijete, uvijek improvizirao sviranje na njemu. S vremenom me taj instrument fascinirao sve više i sa sedam godina zamolio sam roditelje da me upišu u Glazbenu školu Ivana Lukačića u Šibeniku. Obitelj, koja mi je sve ove godine velika podrška, moje je želje ispunila i danas znam da je upravo to ono za što sam stvoren – prisjetio se naš sugovornik kako je sve počelo.
Od samog početka krenulo je odlično, otkrio nam je Šime. Njegov je glazbeni talent prepoznat odmah po dolasku u glazbenu školu.
ODRICANJE JE CIJENA USPJEHA
– Moja prva mentorica bila je profesorica Jelena Karabuva. Ona me pripremala na samom početku i pod njezinim sam mentorstvom otišao na prvo natjecanje u životu. Upravo me ona, svjesna talenta koji posjedujem, kasnije uputila kod moje sadašnje mentorice, profesorice Gordane Pavić koja će, kako su mi rekli, najbolje znati kako usmjeriti i iskoristiti isti. I bila je u pravu. Profesorica Gordana u mene od prvog dana polaže velike nade i ulaže mnogo vremena i strpljivosti u sve to. Danas sam, tako, polaznik trećeg razreda srednje Glazbene škole Ivana Lukačića i siguran sam da nakon toga želim upisati Akademiju – kaže Šime koji, osim Glazbene škole, pohađa i šibensku Klasičnu gimnaziju.
– Iskreno, ne znam kako sve stignem. Ne postoji formula. Moram priznati da je često vrlo teško. Nisam baš imao potpuno bezbrižno djetinjstvo poput svojih vršnjaka. Puno sam morao učiti, vježbati, raditi, pripremati se za razna natjecanja i uspješno usklađivati jedne i druge obveze, a to činim još uvijek. Ipak, kad nešto voliš, uvijek u sebi pronađeš motivaciju i nešto što te 'gura' naprijed. A kad, s vremena na vrijeme, dobiješ i neku nagradu – e, to je tek poseban poticaj za daljnji rad. Kad smo već kod nedostatka vremena, nemam ni curu, ali dobro, da ju trenutno želim imati, valjda bih pronašao vrijeme za to – kroz smijeh će Šime.
Što se nagrada tiče, Šime je sa samo 16 godina vlasnik brojnih nagrada s regionalnih i državnih natjecanja i već je nekoliko puta, zbog svojih iznimnih postignuća, bio nagrađivan od strane Grada i Županije.
– Prvi sam se put natjecao 2010. godine, a između ostalih nagrada, najviše sam ponosan na prošlogodišnji uspjeh kada sam na regionalnom natjecanju osvojio najviše bodova u svim klavirskim kategorijama i zauzeo prvo mjesto. Nagrade mi nisu najvažnije, ali priznajem da je predivan osjećaj kad ti se trud isplati – kaže talentirani mladić.
BEZUVJETNA PODRŠKA OBITELJI
Iako u obitelji sluhista ima, Šime je – sam na sebe, kako se našalio, napomenuvši da je to manje važno. Važnije je, kaže, pruža li ti obitelj podršku u onome što voliš i radiš. Inače, svako ljeto Šime svojim roditeljima pomaže u obiteljskom restoranu u Tisnom i nije mu teško, tvrdi.
– Pa iskreno, nema baš glazbenih talenata u obitelji. Svi imaju sluha, ali sam ja prvi koji nešto po tom pitanju zaista i radi. Meni je najvažnije da me oni podržavaju i da su moj talent prepoznali na vrijeme. Obiteljska podrška jako je važna. Znam to na svom primjeru. Neki roditelji znaju zanemariti talent svoje djece, ali moji su uz mene od prvog dana. Prate me na skoro svakom koncertu i ponosni su, naravno, kada vide da sam uspješan u onome što radim. Ne kritiziraju me, već pružaju aposlutnu podršku i na tome sam im jako zahvalan. Što se obiteljskog restorana tiče, rado im pomažem. Istina, naporno je, radim do kasnih sati, ali ipak su oni cijeli život tu za mene i mislim da je sasvim u redu da i ja njima uskočim kad mogu – za kraj će Šime Buha, ispred kojeg je, ne sumnjamo, lijepa karijera kojom će se Tisno, Vodice i Šibenik ponositi.