Oni su i razlogom što se prvi puta izgovaraju rečenice: "Tko je za 106 smrti antifašista u Vodicama kriv i koja ideologija ih je u Vodicama ubila" i "Tko je njih 106 vodičana antifašista u Vodicama izdao i prokazao". Naime u zatvorenim Vodicama, opasanim okupatorskom žicom bodavicom, stradalo je 106 naših sugrađana s Partizanske-Antifaštističke strane i 29 vodičana s nepartizanske strane. Vodice su 1941. godine selo s oko 3.300 stanovnika, od kojih je :
1428 vodičana imenom i prezimenom prošlo kroz antifašistička dešavanja,
642 vodičana bilo je u Partizanskim jedinicama,
196 vodičana poginulo je u partizanima, ili ukupno 302 na antifašističkoj strani WWII,
898 naših sugrađana prošlo je kroz fašističke zatvore i logore,
320 naših sugrađana stanovnika Vodica prošlo je kroz Zbjegove. Kroz aktivna nepartizanska djelovanja prošlo je samo 69 vodičana, od čega je :
8 vodičana nakon 1945. godine pobjeglo je u Argentinu i drugdje,
7 je vodičana osuđeno zatvorom kao pripadnici postrojbi tzv. NDH,
10 je vodičana pripadnika postrojbi tzv. NDH procesuirano i nisu otišli u zatvor,
jedan je vodičanin dobrovoljno prešao u partizane, nažalost i poginuo,
12 je vodičana stradalo 1941.-45.u postrojbama tzv. NDH,
29 vodičana presudama ratnog suda, osuđeno je tijekom rata na smrt,
2 su vodičana likvidirana po sudskim presudama, ali nakon oslobođenja 1945. godine.
Gospodo, kako do sada nitko u Vodicama nije postavio ovo i ovakvo pitanje, eto sada mi pitamo,
pa možda nam netko s nepartizanske strane dade i odgovor.
Odgovor nam treba dati i netko od nositelja dužnosti u našoj lokalnoj samoupravi, jer je naša LS prihvativši tvrdnju o nevinosti nespomeničkih žrtava 1941.-1990. stavila u završnoj fazi na nespomenik, na znanje URBI ET ORBI znak svog pokroviteljstva. Zato ovo po prvi puta pitamo sve sudionike, po nama nedemokratskih, nespomeničkih dešavanja. Naime svi vidimo nakon prijepora i čuđenja, da je konačno u danu i noći s četvrtka na petak 18./19. 06. 2015. godine, opet "kao bez znanja grada i gradskih službi" Vodica, a u osvit ovog najsvjetlijeg dana iz povijesti WWII završena još jednu faza u podizanju spomenika u ime "nevino stradalih" na nepartizanskoj strani u Vodicama tijekom WWII, kao novo iznenađenje na današnji antifašistički blagdan.
Pod nevino stradalim na nepartizanskoj strani u svojim priopćavanjima udruga Hrvatski domobran koja je inicijator gradnje, gradskom je Vijeću i javnosti podastrla spisak 29 vodičana ubijenih, za njih "nevino" u Vodicama u periodu 1941.-1945., iako znaju da nakon oslobođenja Vodica 1.11. 1944., u Vodicama više nije bilo takvih smrti. Zato danas postavljajući pitanje o smrti drugih 106 vodičana u istom periodu tražimo od svih sudionike ovih dešavanja u Lokalnoj samoupravi odgovor, jesu li to nevine ili vine smrti - krive same za sebe, pošto su bili protivni fašistima svih boja i nacija u Vodicama kroz WWII.
Nadamo se brzom iscrpnom odgovoru o njihovoj krivnji ili nevinosti, od svih ovdje prozvanih.
Predsjednik Udruge Antifašističkih boraca i Antifašista grad Vodica
mr. sc. Josip Zanze dipl. oec.
Prilog : Govor koji će biti pročitan danas 22. 06. 2015. ispred spomen počivališta na mjesnom groblju u Vodicama
Poštovani skupe!
Kao predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) grada Vodica obraćam Vam se povodom 22. lipnja, Dana antifašističke borbe Republike Hrvatske.
Danas smo ovdje, da se po 70. puta sjetimo mladosti Vodica, njih 302., koji su u godinama od '41.-'45. za nas dali najviše što su mogli, svoj život. Ponovit ću rečenicu koju je, u šumi Brezovica kod Siska 2013., izrekao bivši predsjednika Ivo Josipović: „Bez antifašizma Europa nije Europa, a Hrvatska, bez njega, ne bi bila Hrvatska". Na to ću nadodati kako oni koji ne mogu promijeniti povijest misle da mogu promijeniti našu današnju stvarnost, da mogu promijeniti i povijest i demokratske stečevine pa tako i naš Ustav. Ne, ne mogu i neće NON PASARAN, nikad više.
Sve ovo važi i za naše Vodice. Ma što da se dogodilo na rivi i šetnicama našega Grada, postavljali i noću i danju neprimjerena znakovlja, simbole i nespomenike protivne slobodarskoj antifašističkoj povijesti Vodica, poručujemo s ovoga mjesta, da se s time ne može mijenjati povijest naših predaka.
Zato ćemo svugdje, a posebno na mjesnom groblju, pred 173 ukopana tijela naših mrtvih, slavom ovjenčanih partizanskih, vodičkih heroja, ponavljati našu povijesnu istinu ne srameći se nje u niti jednom njenom iskazu.
1941. godine u selu je bilo oko 3.300 stanovnika, kroz antifašistička dešavanja prošlo je imenom i prezimenom 1.428 Vodičana, a kroz aktivna nepartizanska-kolaboracionistička djelovanja prošlo je oko 69 vodičana, što čini omjer 1 : 21 u korist antifašista Vodica.
Zato se ovdje mora ponavljati istina i Domovinskog rata, u kojem su se vodički sinovi i kćeri, unuci i rođaci, suprostavljenih strana iz II. svjetskog rata sjedinili u jedinstvenom, za nas opet antifašističkom domovinskom otporu i rekli neprijatelju non pasaran.
U ratu je 41. - 45. godine na nepartizanskoj strani u Vodicama, stradalo po sadašnjim saznanjima 29 stanovnika Vodica, dok je u isto vrijeme u Vodicama stradalo 37 vodičana-partizana, mahom izdanih potom zarobljenih pa strijeljanih. Tih godina u Vodicama je stradalo još 69 vodičana naših sumještana, kao žrtve fašističkog terora, jer ih je netko prokazao kao partizanske simpatizere ili kao ljevičare ili samo kao antifašiste - za njih nehrvate. Dakle ukupno je u Vodicama u okupatorskom okruženju stradalo 106 naših sugrađana s partizanske strane i 29 s nepartizanske strane ili 1 : 3,66 u korist partizana iz Vodica. Oni su i razlogom što prvi put pitamo: "Tko je kriv za 106 vodičkih smrti" te "Tko je izdao i prokazao tih 106 Vodičana".
Do sada smo bili bez ovih odgovora, a sada pitamo, možda ih netko u Vodicama zna.
Mi bismo voljeli čuti istinu, ne spriječavajući drugima da i oni postavljaju pitanja i traže odgovore.
Kao udruga otvoreni smo za dijalog i voljni smo ustupiti sve podatke kako bismo stavili točku na povjest i krenuli zajedno iz 21. ka 22. stoljeću.
U partizanskim jedinicama bilo je 642 Vodičana, a točan broj naših sugrađana u nepartizanskim postrojbama nemamo. U partizanskim jedinicama je poginulo još 196 naših sumještana. Spisak poginulih, nestalih u ne partizanskim postrojbama nemamo. U logore je iz Vodica odvedeno 898 naših stanovnika. Iz Vodica je u zbjegove protjerano 320 naših sugrađana.
Imamo i spisak 69 Vodičana, na ne partizanskoj strani od kojih je:
8 nakon 1945. godine pobjeglo u Argentinu i drugdje,
7 osuđeno zatvorom kao pripadnici postrojbi tzv. NDH,
10 pripadnika postrojbi tzv. NDH procesuirano i nisu otišli u zatvor,
1 dobrovoljno prešao u partizane, nažalost i poginuo,
12 stradalo 1941.-45.u postrojbama tzv. NDH,
39 presudama ratnog suda osuđeno tijekom rata na smrt,
2 likvidirana su po sudskim presudama, ali nakon oslobođenja 1945.
Eto, to je ta naša, nepartizanska strana, u kojoj nakon 45. godine nije bilo mrtvih.
Uz njih je s njima tada bilo zasigurno još 5 puta toliko članova obitelji, rođaka pa dolazimo do broja 330, što je mogući broj naših Vodičana aktivno vezanih uz gubitničke vojske II svjetskog rata jer ostali su na partizanskoj, antifašističkoj strani. Omjer je 1:10 u korist partizana-antifašista. To su Vodice.
I ovako gledano sada iz obzora 70 godina potom izreći riječi "ustaše i partizani" leži zamka za sve koji ih čuju, jer ispada kao da su ustaše i partizani dva ravnopravna, jednako sumnjiva antagonistička pola koji se eto tako s vremena na vrijeme potuku i izrone odnekuda. Ako se pak uzme u obzir da je sukob ustaša i partizana bio kod nas lokalni segment rata, ali šire gledano fašizam kojem je ustaštvo bez pogovorno služilo, imao je za cilj svoju globalnu dominaciju, zatim uništenje čitavih rasnih i etničkih skupina i uspostave vladavine "krvi i tla", gdje bi sva intelektualna i moralna dostignuća ljudskog roda bila uništena i proskribirana u ime rase i nacije, onda su "naše" ustaše povijesno zlo nad zlima. Suočeni dakle s očitim fašističkim i zločinačkim karakterom nažalost opet "našeg" ustaštva jer su mu to ishodišne osnove, danas trebamo znati da se s njegovom rehabilitacijom pokušava izjednačavati fašizam i komunizam i to po najnovijim formulama, ako ne možemo javno biti fašisti, barem se može javno okomiti na komuniste.
No, komunizam, kakav god da je bio — a više ga odavno nema — zbog svojeg antifašističkog karaktera i racionalističkih i humanističkih korijena ne može biti izjednačen s iracionalnim fašizmom koji, bi već na razini same ideje, da i nije bilo krvave realizacije, ostao najveći zločin u ljudskoj povijesti.
Od devedesetih godina imamo i tezu kako su "naši ustaše" branili zapadnu civilizaciju od komunista. Njemački nacizam, talijanski fašizam i ustaštvo bili su očita i totalna negacija zapadne civilizacije, koju su na ovim prostorima spasili baš komunistički partizani. Komunizam se, na našim prostorima na koncu, pokazao sposobnim za demokratsku evoluciju koja je svoj vrhunac dosegla 1989. kada su osnivane političke stranke i u proljeće 1990. kada su održani izbori. Da je kojom nesrećom pobijedio fašizam ovaj planet postao bi bizarna barbarska naseobina, a Hrvatske — ne bi ni bilo.
Zato je odnos prema fašizmu i antifašizmu bitan u kontekstu i same naše ekonomske krize.
Društvo koje je nesposobno razriješiti tako jednostavnu dilemu i javno reći tko je pobijedio koga u II. svjetskom ratu, je apsurd samo balkanskih državnih sustava.
Takvo društvo jenesposobno za bilo što, a kamoli za svladavanje ekonomske krize.
Afirmacija antifašizma i bezuvjetni prezir prema svemu fašističkom pa tako i ustaštvu elementarni su preduvjeti civilizacijskog opstanka nekog društva, nipošto gnjavaža koja skreće pozornost s ekonomije.
Uzaludna je rasprava o ekonomiji u društvu koje se libi kategoričke osuditi fašizam — ili pokušava "ne spomenicima" rehabilitirati njegove suučesnike, a gubitnike pretvoriti u pobjednike.
Tek nakon potpune likvidacije ustaštva i njegovih simbola i natruha — sustavnim prosvjećivanjem i preoblikovanjem pravnih normi u tom dijelu zakonodavne regulative po uzoru na modernu demokratsku Njemačku — postat će moguće u Hrvatskoj na miru raspravljati o vječnom pitanju odnosa države i tržišta rada i kapitala. Tek tada će Hrvatska stvoriti preduvjete za ekonomski napredak postajući normalno, demokratsko i civilizirano društvo. Bilo kakva prečica kojom se pokušava zaobići taj moralni imperativ ne bismo li se tobože posvetili "ozbiljnim" ekonomskim pitanjima samo je još jedna stranputica u labirintu hrvatskih zabluda i samoobmana.
Postavljati nespomenike nenajavljeno bez dozvola, kršeći sve regule lokalne samouprave, a pri tome sepravdajući glasačkom mašinerijom demokratske većine apsolutno je nezamislivo u civilizacijama XXI. stoljeća. Novom kenotafu nije mjesto na RIVI, gdje se najbolje živi, već gdje Sabor odredi. Protiv njega, jesmo i bit ćemo sve do opoziva odluke o njegovoj gradnji, za što smo spremni pomoć tražiti od svih institucija Republike Hrvatske i EU, sve do Amerike, Izraela i Instituta Simon Wiesenthal.
Poštujući svačiju bol zbog gubitka najmilijega, poručujemo svima da se moraju poštovati pozitivni zakonski propisi i demokratska procedura, jer su to temelj demokracije.
Nitko nema pravo vodičko zajedništvo potvrđeno u Domovinskom ratu kvariti nasilnim pokušajima mijenjanja vodičke povijesti, kršenjem procedura, kršenjem Ustava, načinom preobrata gubitničkih vojski u pobjedničke, dovodeći našoj mladosti u njene horizonte, ideologije zla i tame, ideologije nacifašizma i obračuna, za koje smo smatrali da su iza nas.
Zaključujemo na kraju da se pamćenje i povijesna istina ne može mijenjati.
Neka je vječna slava i hvala svim antifašistima-partizanima Vodica, Republike Hrvatske i svijeta
Slava im
Predsjednik UABA grad Vodica
mr. sc. Josip Zanze dipl. oec.