Ovaj je događaj planiran tijekom prošle godine koju su naša Vlada i Sabor proglasili Godinom čitanja u Akcijskom planu Strategije čitanja: "Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži ištorija svete udovice Judit u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Holoferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk izraelski od velike pogibili"
Predstava sadrži: sažeti epski spjev Judita, kratke prizore iz romana Marulov san Dina Milinovića, kao uvod, i pjesmu Olofernova glava svarhu Judite govori Tonka Maroevića, na kraju.
IGRAJU: Toni Vrandečić, Joanne Kalmeta Juričev, Luka Šprljan, Maja Cvitan , Martina Tabula
TEKST, REŽIJA, SCENOGRAFIJA, IZBOR GLAZBE: Zdravko Todorović
KOSTIMI, REKVIZITI: Katica Škugor
SVJETLO, TON, FOTO: Mario Petrović , Mirsad Mešinović
SCENSKI POKRET: Toni Vrandečić
Dakle, na početku naše tekuće dramske sezone JUDITA je pronašla nas, baštinike Marulova jezika/ jazika, stare čakavice, ikavskoga govora… Gotovo smo bili obvezani na skromno sudjelovanje u nacionalnom PROGRAMU obilježavanja velikog jubileja i pozvani na ČITANJE, nakon Marulića i Ujevićeva Oproštaja, Mrkonjićeva Nauka iz Geta, zatim naših zavičajnih pjesnika Bjažića i Čaće...
Kad je Marko Marulić čitao starozavjetnu pripovijest o Juditi prije petsto godina, palo mu je na pamet da je prevede na naš jezik tako da je mogu razumjeti i oni koji ne znaju čitati knjige na talijanskom i latinskom jeziku, „ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke“. Kako učenici i studenti danas ne mogu razumjeti hrvatski jezik 16.st. i ne mogu čitati Juditu s lakoćom, tj. upoznati se sa sadržajem toga značajnog lektirnog naslova, znanstvenici iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje odlučili su objaviti prilagodbu tog remek-djela na suvremeni jezik i tako ga približiti današnjim naraštajima čitatelja, s prvotnim ciljem postizanja razumijevanja izvornoga hrvatskog teksta.
Taj biblijsko-herojski spjev u šest poglavlja, sastavljen od 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, koje je preuzeo od naših starijih pjesnika, začinjavaca, Marulić je dovršio 22. travnja 1501., a objavio dvadeset godina kasnije, tek 13. kolovoza 1521.. To je, dakle, pripovijest o svetoj udovici Juditi i oholom vojskovođi Holofernu. Ona ga je ubila i tako spasila izraelsku zemlju od pogibelji. Priča je bila samo predložak za vješto stilizirani spjev u stihovima, o krasnoj gospoji, bogatoj uresima, opjevanoj kao ljepotici iz kakvog modernog kanconijera.
Slavna Judita, koja je za pjesnikova života triput objavljena, a kojom se svrstao među predstavnike novog književnopovijesnog pravca – renesanse, pribavila je Marku Maruliću titulu oca hrvatske književnosti.
MARKO MARULIĆ Splićanin (1450.-1524.) podrijetlom je iz plemićke i sudačke obitelji Pečenić. Prezime de Marulis spominje se 1462.. Bio je istaknuti građanin svoga grada, u humanističkom Krugu splitskih mudraca, Čuvara pamćenja, koji su se brinuli za splitske starine, ali i aktivan, angažiran u estradnim propovijedima mladeži na trgovima, kao danas vješti rimotvorci TBF ili Dječaci na koncertima.
Marulićev opus pretežno je latinski, pisao je i na talijanskom jeziku, dok mu je jezik hrvatskih djela splitski čakavski govor 15. i 16.st.. On je učeni, kršćanski i pučki pjesnik; europski latinist, humanist i splitski začinjavac; kozmopolit i narodnjak; svjetski, a naš. Spojio je Bibliju i antiku, a pobrinuo se i za „bašćinu“ (domovinu), svoju rodnu grudu.
Duboko religiozan, pisao je moralistička, bogoljubno-poučna djela (De institutione bene vivendi, Evangelistarium i Quinquaginta parabolae ). Bio je, dakle, pobornik kršćanskog morala i čestitog načina življenja.
Svjestan stvarne opasnosti, Marko Marulić šalje poruku da se (turskog) osvajača, pred zidinama grada, može pobijediti osobnom hrabrošću i nadasve pouzdanjem u Božju pomoć. Zato je kao revni vjernik stavljen na popis „Božjih ugodnika“, a 5. siječnja 1524. pokopan u crkvi sv. Frane na obali. Sa statusom erudita, rodoljuba i pobožnog pisca, Marko Marulić je nacionalni književni klasik za sva vremena.
KRATAK SADRŽAJ JUDITE: Asirsko-babilonski kralj Nabukodonozor poslao je svoga vojskovođu Holoferna da osvaja druge države. Holoferno je počeo opsjedati Betuliju. U gradu je zavladala žeđ. Zato su se stanovnici željeli predati u roku od pet dana. Judita ih prekorava. Sa služavkom Abrom pošla iz grada. Kad ju je Holoferno vidio, pomamio se za njom. Pozvao je svoje dvorane i Juditu na večeru te je zaspao pijan. Judita mu je odsjekla glavu i postavila je na gradske zidine.
Stanovnici Betulije izišli su naoružani. Kad je vojska vidjela da je Holoferno ubijen, počela je bježati. Građani su ih potjerali i vratili se s plijenom. Zadivljeni svećenici došli su vidjeti Juditu. Ona je pošla u Jeruzalem pokloniti se u hramu. Vratila se s veseljem. Živjela je sto i pet godina. Narod ju je oplakivao sedam dana. Slavili su dan pobjede.
Zdravko Todorović
