Dok su nešto dublje, u unutrašnjosti kontinenta, poznati raniji oblici sepulkralnih spomenika antropomorfnih oblika karakterističnih za pojedine zajednice Ilira (Delmati, Liburni, Histri) koji kontinuirano nastavljaju svoj razvoj i u rimsko doba. Na srednjoj dalmatinskoj obali pojavljuju se pod utjecajem grčkih kolonista stele s arhitektonskim elementima koje razvoj nastavljaju do rimskog doba kada se pojavljuju i drugi oblici koji pristižu iz sjeverne Italije (akvilejsko područje), a treba pridodati i pojavu više tipova vojničkih steli. Pojavljuju se i ugradbeni reljefi kao sastavnice većih nadgrobnih spomenika.
Sredinom 1. st. po Kristu na nekropolama se pojavljuju kamene epigrafske urne četvrtastog oblika ili tipa košare i raznovrsni oblici ara s natpisom koje proizlaze iz hramskog kultnog konteksta. U sjevernoj Dalmaciji se kao nadgrobni spomenici od 1. do 3. st. pojavljuju cipusi koji potječu iz nekoliko lokalnih radioničkih centara. Krajem 1. st. po Kristu pojavljuju se prvi lokalni sarkofazi, isključivo u Saloni, koji nešto kasnije dobivaju standardiziranu formu. Pojavljuju se i uvezeni primjerci (atički sarkofazi, sarkofazi iz Rima) a radionice u Saloni prizvode razne tipove sarkofaga do početka 7. stoljeća. Sarkofazi se u sekundarnoj upotrebi zadržavaju do 16. stoljeća.
Predavanje će se održati u multimedijalnoj dvorani, a počinje u 18 i 45 h.
