Svojevrsnu autobiografiju u stihovima pisala je, kaže, šest godina, želeći sačuvati uspomene na minulo vrijeme, a potakla ju je želja za stvaranjem posebne vrste ostavštine – slika pretočenih u riječi. Tako, uostalom, i piše u kratkoj biografiji na kraju zbirke.
Autorica nije zanimljiva samo kao pjesnikinja izvornog izričaja, već ponajprije kao svjedokinja nekadašnjeg načina života, svjetonazora, običaja i baštine, narodne predaje i sustava vrijednosti u kojemu se egzistencija i život, kao takav, nije podrazumijevao već ga je na neki način trebalo zavrijediti, izboriti se za njega. A upravo je staričino djetinjstvo i najranija mladost, kada je već kao osmogodišnja djevojčica napustila mnogočlanu težačku obitelj kako bi radeći najteže služinske poslove zaradila za koricu kruha, i obilježilo Ankin pjesnički opus. – napisala je Marina Jurković, novinarka Slobodne Dalmacije i Šibenskog lista koja će uz Anku čitati stihove na predstavljanju
Svakako je dojmljivo i to da je vremešna Vodičanka pisati i čitati naučila sama dok je kao sluškinja radila kod jedne zagrebačke plemićke obitelji. Sudbonosna je, veli, bila knjiga o Napoleonu Bonaparteu napisana velikim tiskanim slovima. Kasnije se zanijela knjigama Marije Jurić Zagorke, a onda i brojnim drugima.
Predstavljanje knjige svojim nastupima uveličat će Klapa Bunari i Kulturna udruga Vodiške perlice
