“Cilj nam je da djeca od najranije dobi budu uključena u sportske aktivnosti kroz koje bi dolazila u kontakt sa različitim sportovima, razvijala motoričke sposobnosti, zavoljela sport i općenito od malena dobivala osjećaj za radne navike”, objašnjava nam Marko i naglašava kako se od početka radi sa stručnim kadrom, odnosno profesorima kineziologije koji su osposobljeni i verificirani od Ministarstva znanosti i obrazovanja za rad sa najmlađim uzrastom.
Za sada postoje samo dvije grupe, a u suradnji sa Univerzalnom školom iz Šibenika, treninzi se održavaju 2 puta tjedno. Profesor Kljajić vodi treninge za te dvije grupe u kojoj je po 18 djece, a donedavno je postojala i grupa za one najmlađe od 3 godine, no zbog nedostatka raspoloživih profesora, ona se, na žalost morala otkazati iako je interes bio izrazito velik.

“U pola godine nam je došlo preko 35 djece, tako da sam se i bojao objaviti da postoji jedna takva grupa jer ne bi imali uvjete za održavanje treninga za više djece. Drago mi je da ima interesa za sport od najranije dobi, no ono što se mora riješiti je infrastruktura dvorane i raspoloživi stručni kadar kojim bi rezultati rada sa djecom došli vrlo prirodno”, govori nam Marko i kaže kako je dobio i 13 upita od djevojčica koje bi trenirale nogomet, no za treniranje takve ekipe također, na žalost nema uvjeta.
Da treneri u Račicama rade dobar posao svjedoči i to da je predškolcima, uz ona 2 treninga tjedno omogućeno da odrade i treći trening na kojem se igra samo nogomet;
“Jako je bitno da se djecu sve do 9. ili 10. godine ne ograničava na samo jedan sport. Treba im pružiti širok spektar sportova jer se tako najbolje razvijaju motoričke sposobnosti, a onda malo starije dijete može samo odlučiti koji sport mu se najviše sviđa”, objašnjava Marko i nadodaje kako je ulaganje u djecu od najranije dobi ulaganje u cijelu zajednicu jer se time odgaja zdrave mlade ljude koji će imati pozitivan stav prema sportu i životu općenito, osjećaj za timski rad, disciplinu i radne navike, a time ćemo ih maknuti sa ulica i od sve zastupljenijih ekrana, odnosno video igrica.
“Univerzalna škola je škola za cijeli život, a na nama starijima je stvoriti adekvatne uvjete u kojima se naša djeca mogu nesmetano razvijati i napredovati”, zaključuje Marko.