Prvo pitanje bilo je, naravno, zašto je otišao, na što je on odgovorio:
“Ljubav. Kada sam upoznao svoju sadašnju suprugu, na početku smo 2-3 godine održavali vezu na daljinu. I onda sam odlučio probati živjeti vani, što se pretvorilo u trajno mijenjanje adrese, odnosno zemlje u kojoj živim”, otkriva nam Ivan i kaže kako mu je ipak trebalo neko vrijeme da se privikne, pogotovo zbog velike razlike u klimi.
Sada već ima veliki krug prijatelja, a pogotovo se zadnjih godina dalmatinski krug proširio pa su tako čak oformili i Društvo prijatelja Hajduka.


No, sjeća se prvih godina svog života u Švedskoj kada se družio sa ljudima koji su došli iz Bosne te kad su saznali da je Ivan došao iz Vodica, jako su se čudili da je odlučio iz jedne mediteranske klime doći gore na sjever.
Prilagodba na novu sredinu postala je nešto lakša kada je postao otac, do tada je već dobro vladao jezikom i sve je počelo sjedati na svoje mjesto.
“U Švedskoj mi se sviđa što je sve posloženo, sve je svima jasno, pogotovo administrativne stvari. Sve je digitalizirano tako da sa nekoliko klikova riješiš stvari za koje ti ovdje treba cijeli dan ili čak nekoliko dana. Također, odnos prema radu je na visokoj razini i radnik je jako zaštićen. On se može, na primjer žaliti na poslodavaca i ne mora uopće strahovati kako će to utjecati na njegovo radno mjesto”, objašnjava Ivan i govori kako je vrlo zadovoljan i švedskim školskim sistemom u kojem se djeci sve do 7. razreda ne daju ocjene.

“U Švedskoj mi se sviđa što je sve posloženo, sve je svima jasno, pogotovo administrativne stvari. Sve je digitalizirano tako da sa nekoliko klikova riješiš stvari za koje ti ovdje treba cijeli dan ili čak nekoliko dana. Također, odnos prema radu je na visokoj razini i radnik je jako zaštićen. On se može, na primjer žaliti na poslodavaca i ne mora uopće strahovati kako će to utjecati na njegovo radno mjesto”, objašnjava Ivan i govori kako je vrlo zadovoljan i švedskim školskim sistemom u kojem se djeci sve do 7. razreda ne daju ocjene.

Isto tako, svako dijete ima pravo na materinji jezik pa tako njegova djeca jednom tjedno pohađaju hrvatski jezik.
Pitali smo Ivana ima li želju vratiti se u domovinu na što on kaže:
“Moj život je sada gore. Ne kažem da je potpuno isključena mogućnost da se vratim no trenutno to ne vidim kao opciju”, zaključuje Ivan