- Napravili smo prekretnicu u životu i odlučili smo se za preseljenje s otoka na kopno. Izbor je pao na Vodice. Vrlo brzo smo se uklopili i posljednje četiri godine smo ovdje – predstavio nam se Milo Nola, dobrovoljni darivatelj krvi.
Sa suprugom se doselio s Korčule, gdje je iza sebe nakon punih 35 godina i četiri mjeseca, osim obitelji i prijatelja, ostavio privatnu optiku. Danas se bavi turizmom. U slobodno vrijeme voli šetati, bavi se poljoprivredom, a ono što s najviše srca radi, dobrovoljno daruje krv.
- Prvi puta sam darovao krv 1983. godine kada sam bio u vojsci. Darovao sam ju, jer sam mogao skratiti služenje vojnog roka ili dobiti slobodne dane. Izabrao sam skraćenje vojnog roka – prisjeća se Nola.
U vrijeme služenja vojnog roka, darovao je krv u nekoliko navrata, ali povratkom na Korčulu prestao je s darivanjem. Ne zbog vlastite želje, već.
- U to vrijeme na Korčuli nije bilo najbolje organizirano darivanje krvi, pa sam prestao s darivanjem – nastavlja Milo.
Iako je krv, u vrijeme vojske darivao zbog kraćeg služenja vojnog roka, najvažniji motiv darivanja je bio i ostao humanost.
I odlučio je nastaviti s darivanjem i nesebično pružiti ruku čim se ukaže prilika. Kada se situacija na Korčuli popravila s organizacijom darivanja krvi vratio se dobrovoljnom darivanju krvi, te posljednjih trideset godina nesebično, svaka tri mjeseca, daruje krv.
Premda je darivanje krvi jednostavan postupak koji traje sveukupno oko trideset minuta prilikom kojeg je darivatelj smješten u fotelju, a dobivena krv spašava ljudski život, ne daruju krv baš svi.
Milo je jedan koji od onih koji daruje. I do sada iza sebe broji ukupno 81 nesebično darivanje krvi.
Uz članstvo u Klubu dragovoljnih davatelja krvi Vodice, Milo je član i Gradskog društva Crvenog križa Vodice od 2019. godine i kad god može daruje krv. I ne samo krv; već i odjeću, stvari.
- Često odem u Hrvatski Crveni križ i darujem što imam – nastavlja Nola.
Do dolaska u Vodice Milo je bio član Kluba dobrovoljnih davatelja krvi Blato i Gradskog društva Crvenog križa Korčula.
Dobrovoljni darivatelji krvi u odnosu na ostale građane ostvaruju neke pogodnosti; npr. prednost kod specijalističkih pregleda pred drugima ili besplatno dopunsko osiguranje, besplatan parking itd., ali Mili to nisu motivi za darivanje tekućine koja život znači.
- Jedini razlog zašto darujem krv je taj jer želim pomoći nekom i mislim da je to humano – dodaje Milo.
A misle to i u Gradu Vodicama, gdje su to prepoznali, te su ga povodom Dana grada Vodica, nagradili plaketom za humanost.
Humani su mu i sinovi, koji su krenuli očevim stopama. I to obojica.
A kako i ne bi kad im je uzor otac iza kojeg stoji 81 nesebično darivanje krvi.