Danijeli već godinama na praksu dolaze cure iz Srednje strukovne škole, a ove godine šansu je dala mladoj Ani. Danijela priznaje da se u početku pitala kako će to sve ispasti, nije znala što je očekuje jer ljudi se često boje nepoznatoga.
– Kada sam upoznala Anu, sve je pobilo moja razmišljanja i očekivanja. Iskustvo s Anom je neprocjenjivo iz toga razloga što je ona biće koje ne možeš osuditi, njena upornost i kreativnost nemaju granica, volja, dokazivanje i želja za rad je čak jača nego kod 'običnog' čovjeka. Ana je cura koja nema nikakvih kompleksa, uvijek vedra i nasmijana. Imala sam raznih cura, ali ona je uistinu posebna – ne krije oduševljenje Daniela.
Većina ljudi, kako nam Daniela ističe, ima kočnicu prema ljudima koji imaju neki 'hendikep'. Većina ne želi primiti nekoga bez iskustva, a pogotovo ako se radi o osobi koja je zbog nekog razloga 'drugačija od običnoga'.
– Ljudi su malo ograničeni u razmišljanjima i više im se isplati igrati na sigurnu kartu jer misle da nemaju što izgubiti. Neki jednostavno ne žele trošiti vrijeme na druge jer živimo u vremenu kada se sve brzo odvija i nitko nema vremena. Tu nastaju velike greške zbog kojih se ljudi degradiraju, a meni je to tako tužno – nastavlja.
Strah od drugačijeg ne mora značiti da će taj netko raditi nešto krivo, dapače, može biti potpuno suprotno jer takve osobe će uvijek dati maksimum od sebe.
– Potrebno je, naravno, malo vremena jer nismo svi roboti da moramo sve odmah znati. Možda je upravo ta cura ili taj dečko vrijedniji od nekoga tko se predstavlja takvim – kaže nam Daniela koja je uputila veliku pohvalu profesorici Vinki Karađole.
Vinka Karađole, sinonim za Cvitu, neumorna je u surađivanju s djecom s posebnim potrebama i Danijela smatra da to ne može svatko.
– Imati priliku upoznati takvu ženu je pravi blagoslov, jer ona ne samo da te uči o cvijeću, ona te uči o životnim vrijednostima i svemu što je čovjeku potrebno. Ona je na mene ostavila veliki trag i pečat, i iznimno mi je zadovoljstvo ovako javno je pohvaliti jer ona to zaslužuje. I dan danas kad se vidimo suze krenu jer kao da se vrijeme na trenutak vratilo i sjetimo se svih naših dana – završava poduzetnica koja je dokaz koliko su profesori važni u oblikovanju nečijeg života.
S Danielom isto mišljenje, kada je u pitanju profesorica Vinka, dijeli i Ana.
– Moja nastavnica je uistinu posebna. Osim što je uložila jako puno truda u rad sa mnom, ona je prepoznala moj talent i od prvog dana vjerovala u mene. Povela me na državno natjecanje gdje sam napravila prekrasan vjenčani buket. Članovi ocjenjivačkog tima su mi umanjili ocjene zbog moje usmene prezentacije rada, a da me nisu ni pokušali razumjeti. Sve sam im rekla i da su željeli, mogli su razumijeti svaku moju izgovorenu riječ. Moja nastavnica je bila jako ljuta i tužna zbog njihovog ponašanja prema meni, pokušala me na sve načine zaštititi, te je uputila javni protest Ministarstvu obrazovanja. Ona je tri godine uz mene i svaka njezina riječ meni puno znači. Ona me bodri i kori, ali iznad svega poštuje i voli – priča nam Ana.
Ana je zadovoljna stečenim iskustvom kod Danijele, a posebno je uživala u izradi teme 'dječji rođendan za curicu'. Tu je mogla pokazati vještine u izradi cvjetnog aranžmana, torte od cvijeća i dekoraciji stola.
Dok je kroz život nailazila na nerazumijevanje ljudi zbog pužnice koja joj je ugrađena, i to kod onih starijih, kod njezinih vršnjaka toga nije bilo.
– Upoznala sam kroz školovanje puno ljudi, stekla puno prijatelja i nikada me nitko nije doživljavao drugačije – kratko nam kaže
Simpatičnu i talentiranu buduću cvjećarku još malo dijeli do završetka školovanja, a kako nam kaže, već je dobila ponudu za posao. Talent, upornost i skromnost ne mogu ostati neprepoznati, samo je bitno naići na prave ljude, a Ana je na njih naišla.
Izvor/Foto: Šibenski portal