- Nas dvojicu veže ljubav prema moru i drvenim brodovima. Odlučili smo se za braceru, lipi brod s dušom i poviješću. To mogu shvatiti samo ljudi koji ovu strast imaju u krvi. Tijekom ljetnih mjeseci imat će turističku svrhu samo kako bismo time otplaćivali održavanje broda, a plovit će šibenskim i vodičkim arhipelagom – pričaju nam njeni vlasnici iz Vodica.
Ovaj trabakul u maloj verziji nazvali su Gospe od Karmela. Dug je 10 metara, sa špirunom 12, a široki bokovi koji se proširuju prema krmi imaju gotovo četiri metra. Ima visoku provu, tupi nos i prekrasan je dok jedri.
- Naša bracera izrađena je još 1942. godine. Njenu izgradnju naručila je obitelj Marcelić od kalafata u sukošanskom škveru. Marcelić je bilo njeno prvo ime koje je najkraće nosila. No, nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast ju je nacionalizirala. Nakon toga, pripala je zadruzi gdje je provela svoj najduži period i bila jako dobro održavana. Potom ju je uzeo čovjek nadimka Svemir, a nakon nekog vremena dospjela je do čovjeka iz Omiša od kojeg smo je otkupili.
Kad je stigla u Omiš zahtijevala je dugu restauraciju. Njen tadašnji vlasnik potrošio je mnogo novca i vremena kako bi ju kompletno obnovio – promijenio je svo ostarjelo i izgnjilo drivo te brojne ostale sitnice.
- Život je čovjeka odveo nekim drugim putem te je bracera ponovno bila pomalo zapuštena. Ipak, drivo joj je bilo zdravo pa je zahtijevala tek površnu renovaciju – brušenje i pituravanje. Ima zaista bogatu i lijepu povijesnu priču koju nam je prije nekoliko dana potvrdio unuk njenog kalafata – ispričali su nam Vodičani.
Naime, na nedavno održanom Sajmu tradicijske drvene brodogradnje u Betini sreli su unuka od kalafata koji je napravio ovu braceru. Nastavio se baviti obiteljskim zanatom, a želja mu je napraviti muzej posvećen svim drvenim ljepoticama izniklim u sukošanskom škveru.