Mihaelu je ovo drugi put da hodočasti u Vukovar. Prvi put 2012. godine na relaciji Vodice - Benkovac - Obrovac - Gračac - Slavonski brod - Vinkovci - Vukovar, a danas je krenuo iz Splita nakon mise u vojarni 4. gardijske brigade (Pauci) čiji je pripadnik Mihael bio 13 godina.
Ruta će mu biti malo drugačija nego 2012.g.; iz Splita će krenuti na 630 km dug put na kojem će prosječno prelaziti oko 35 km dnevno preko Drniša, Knina, Gračaca, Udbine, Korenice, Slunja pa preko Gline sve do svog cilja gdje će se 18. studenog pokloniti svim poginulim hrvatskim braniteljima.
“Moje hodočašće je poziv od Boga koji sam osjetio uz post i molitvu. Glavna nakana je usmjerena poginulim braniteljima i njihovim obiteljima. Malo tko se za njih moli”, govori nam Mihael i nadodaje kako cijeli put prepušta Bogu.
”Nemam nikakav plan gdje ću noćiti, nešto hrane imam, ali se za ništa ne brinem. Prepustio sam sve Bogu i on će sve pripraviti. Vodim se za onom - pokucaj i otvorit će ti se - nemam nikakve brige. Prošlo je hodočašće prošlo u najboljem redu, a vjerujem da će tako i ove godine biti”, govori on i još uz to kaže kako ovim hodočašćem on sam dobiva unutarnje ispunjenje i osjećaj radosti.
“Ova moja žrtva posvećena je poginulim braniteljima”, ponavlja Mihael.
Inače, Mihael ima i jedan hobi kojim se rado bavi. Izrađuje i popravlja krunice, a nekoliko njih je i ponio sa nakanom da ih pokloni onima koje će na svom putu sresti.
“Nisam do sada niti jednu krunicu prodao, već ih isključivo poklanjam, a najveća plaća mi je kada vidim radost u drugom čovjeku zbog tog mog dara”, objašnjava nam.
Za kraj smo pitali Mihaela koju on satisfakciju od ovog hodočašća dobiva:
“Unutarnje ispunjenje i radost. To je ono što osjećam tijekom puta i kada dođem u Vukovar. No najveća plaća i zadovoljština bit će mi nebeska plaća, plaća od dragoga Boga”, zaključuje.