“Kada smo te, 1979. godine stigli u Vodice, na Autobusnom kolodvoru smo pitali ima li netko tko iznajmljuje sobu s doručkom. Tada su nas uputili na Mariju i Melkiora i od tada smo s njima”, govori Willi i kaže kako su kroz sve ove godine postali obitelj jer u ovih 40 godina gledali su Marijinu i Melkiorovu djecu kako rastu, dočekali s njima i njihove unuke koji su sad već ljudi od 20 godina, a također kada prolaze njihovom ulicom, svi ih susjedi poznaju.
Isto tako, obitelj Juričev-Špirić je i njih posjetila u Nizozemskoj, a posebno drag događaj Mariji bio je kada je tijekom rata radila u Njemačkoj i kada su na njezinu 25. godišnjicu braka stigli Keš i Willi u posjet i donijeli joj poklon.
Willi je toliko zavoljela Hrvatsku da je još za vrijeme Jugoslavije u Nizozemskoj pohađala tečaj hrvatsko-srpskog jezika i još uvijek čuva udžbenik iz kojeg je učila naše riječi koje izgovara sa primjesom vodičkog dijalekta.
Isto tako, obitelj Juričev-Špirić je i njih posjetila u Nizozemskoj, a posebno drag događaj Mariji bio je kada je tijekom rata radila u Njemačkoj i kada su na njezinu 25. godišnjicu braka stigli Keš i Willi u posjet i donijeli joj poklon.
Willi je toliko zavoljela Hrvatsku da je još za vrijeme Jugoslavije u Nizozemskoj pohađala tečaj hrvatsko-srpskog jezika i još uvijek čuva udžbenik iz kojeg je učila naše riječi koje izgovara sa primjesom vodičkog dijalekta.
Inače, Marija i Melkior, kako oni kažu, nabadaju njemački koji Nizozemci manje-više razumiju, a Keš i Willi hrvatski, pa tako uspjevaju razgovarati, razumjeti se i smijati zajedno.
Tako nam je Keš otkrio da su Melkior i on po zanimanju bili oboje armirači ili Eisenbiegeri. Isto tako nam je Marija rekla kako su Keš i Willi pravi gosti jer i dan danas im servira doručak svaki dan u 9.30 ujutro, a također, za razliku od većine današnjih turista koji rezerviraju svoj smještaj na nekoliko dana, oni na odmoru ostaju punih 15 dana.
“Jednostavni su, ljubazni, vole da se popriča s njima, nisu izbirljivi, sve uzmu, sve probaju”, govore Marija i Mel-kior za svoje dugogodišnje goste i prijatelje.
“Jednostavni su, ljubazni, vole da se popriča s njima, nisu izbirljivi, sve uzmu, sve probaju”, govore Marija i Mel-kior za svoje dugogodišnje goste i prijatelje.
Pitali smo Keš i Wili na koji način su se njima ovih 40 godina Vodice promi-jenile: “Plaže su se puno promijenile. Prije je bio jedan štand sa pićem i ne-ki fast food. Sad nema čega nema. Također, nema više toliko stabala koli-ko ih je prije po selu bilo. Isto tako, prije je do 23 h sve u centru bilo gotovo, a sada tek tada sve počinje.”
Za kraj smo htjeli saznati kako to da nikada nisu promijenili mjesto godišnjeg odmora zadnjih 40 godina, na što su oni jednostavno odgovorili: “Selo je lipo!”
Već 40 godina Keš, Willi, Marije i Melkior provode svaku feštu zajedno, a tako će biti i ove, jubilarne 40. po redu.
Već 40 godina Keš, Willi, Marije i Melkior provode svaku feštu zajedno, a tako će biti i ove, jubilarne 40. po redu.