⁃ Svaka promjena je teška pa tako i doći raditi među toliko muškaraca. Njih je 18, a ja jedna! No, od početka su me prihvatili te da nije bilo njih ne bi ni bilo mog tečaja, priča nam Marta.
Na svako njeno ‘ne mogu’ išlo je barem 10 x ‘možeš!’ pa se Marta spletom okolnosti, nakon pola godine rada među papirima naše Javne vatrogasne postrojbe, odlučila pristupiti tečaju.
⁃ Privukle su me njihove svakodnevne priče o intervencijama kao i humanost, pomaganje ljudima i životinjama... Tu je i veoma važna naša odlična kolegijalnost, naglasila je Marta.
Tečaj je upisala krajem ožujka, a završila početkom svibnja. Pesimizma je bilo, ali ona je slušala one najbliže, one koji su je podržavali. Njihovo povjerenje je jučer i opravdala - prvi radni dan u vatrogasnoj uniformi odveo ju je na čak dvije intervencije!
⁃ Prva je bila u Srimi i prošla je odlično. Trajala je malo manje od dva sata i vraćajući se u dom zaprimili smo dojavu o požaru u Lađevcima gdje smo se zadržali malo više.
Oprema nije lagana, teži oko 6 kilograma, ne računajući duge vodene cijevi i dodatnu opremu.
⁃ Od adrenalina kad si na požaru o tome niti ne razmišljaš i s vremenom se privikneš. Najveći izazov u ovom poslu mi je zapravo preispitivanje svojih vlastitih mogućnosti, navela je.
O daljnjim ciljevima i priključivanju JVP-u nije razmišljala. Završila je ekonomsku školu iako je prvenstveno željela biti medicinska sestra upravo zbog humanih vrijednosti koje ovdje pronalazi.
⁃ O JVP-u je rano govoriti jer moj posao su tamo ipak papiri. Tu sam di jesam i na požare ću otići kad god to budem mogla, a vrijeme će pokazati što i kako dalje.
Svim ostalim curama sa sličnim afinitetima poručila je da se ne treba zamarati s lošim komentarima i mišljenjem većine kako je ovo isključivo muški posao.
⁃ Najvažnija je želja i volja. Kad to imaš, sve se može uspiti!, zaključila je naša Marta.
