- Fotografija mi se iz povremenih fotkanja djece i obitelji postepeno uvukla pod kožu i postala moj stil življenja pa sam se priključila i Foto klubu Šibenik gdje se u druženju s ljudima s kojima dijelim istu strast i ljubav dodatno nadograđujem, priča nam Ana Vlahov.
Sudjelovala je na niz domaćih i međunarodnih izložbi te došla do raznih priznanja i nagrada. U zadnje dvije godine njene fotografije su redovno uvrštene u izbor FIAP-a kao dio nacionalne kolekcije koja sudjeluje na natječajima u drugim državama kao što je Oman, Španjolska…
- Nemam ograničenja u izboru motiva, sve mi je izazov i sve me zanima. Podjednako i pejzažna, portretna, ulična ili makro. Svugdje i u svakom detalju i situaciji je moguće pronaći i prepoznati nešto lijepo što želim zabilježiti kao trenutak koji će i dalje živjeti na fotografiji. Amater sam koji poštuje osnovna pravila fotografije i potpuno slobodno razvija maštu i kreativnost u bilježenju svjetla oko sebe s krajnje profesionalnim pristupom onom što radim.
Mjestom i načinom života na otoku koji ima svoje prirodne i društvene zakonitosti prvenstveno je oslonjena na motive kao što je kamen ili ljudi koji tu žive na kapi soli koju udišu.
- Kako sam se fotografski razvijala, tako se razvijala i moja oprema u fotografiji. Ali, da bi ona bila dobra, nije presudan izbor opreme već pristup i način kojim dajete sebe u tu fotografiju. Ona mora biti priča kojoj autor svojim prikazom daje potpis.
Razni programi, prvenstveno photoshop kojim se i Ana koristi, sada su svima dostupni te veli da ako se s mjerom koriste mogu samo pomoći u realizaciji krajnjeg ishoda fotografije.
- Inspiracije mi nikad ne fali jer svaki kamen je drugačiji, svaki cvijet, val, oblak ili čovjek… Svi su u svojoj posebnosti originali i vrijedni pamćenja, a Šepurine su me osvojile svojom ljepotom, mirom i posebnošću. Cijela familija, a posebno djeca zaljubili su se u način otočkog života i više se nisu željeli vratiti u Šibenik, otkrila nam je Vlahov.
Ispričala nam je da je svog supruga koji je rodom iz Šepurina upoznala za vrijeme školovanja u Splitu nakon čega su osnovali svoju obitelj u Šibeniku. Tijekom rata zbog učestalih bombardiranja i nemogućnosti da djeca u sigurnosti pohađaju nastavu su se preselili na otok gdje je privremeno postalo trajno. Više Aninih prekrasnih fotografija pogledajte na njenom FB profilu https://www.facebook.com/ana.vlahov.9
Sudjelovala je na niz domaćih i međunarodnih izložbi te došla do raznih priznanja i nagrada. U zadnje dvije godine njene fotografije su redovno uvrštene u izbor FIAP-a kao dio nacionalne kolekcije koja sudjeluje na natječajima u drugim državama kao što je Oman, Španjolska…
- Nemam ograničenja u izboru motiva, sve mi je izazov i sve me zanima. Podjednako i pejzažna, portretna, ulična ili makro. Svugdje i u svakom detalju i situaciji je moguće pronaći i prepoznati nešto lijepo što želim zabilježiti kao trenutak koji će i dalje živjeti na fotografiji. Amater sam koji poštuje osnovna pravila fotografije i potpuno slobodno razvija maštu i kreativnost u bilježenju svjetla oko sebe s krajnje profesionalnim pristupom onom što radim.
Mjestom i načinom života na otoku koji ima svoje prirodne i društvene zakonitosti prvenstveno je oslonjena na motive kao što je kamen ili ljudi koji tu žive na kapi soli koju udišu.
- Kako sam se fotografski razvijala, tako se razvijala i moja oprema u fotografiji. Ali, da bi ona bila dobra, nije presudan izbor opreme već pristup i način kojim dajete sebe u tu fotografiju. Ona mora biti priča kojoj autor svojim prikazom daje potpis.
Razni programi, prvenstveno photoshop kojim se i Ana koristi, sada su svima dostupni te veli da ako se s mjerom koriste mogu samo pomoći u realizaciji krajnjeg ishoda fotografije.
- Inspiracije mi nikad ne fali jer svaki kamen je drugačiji, svaki cvijet, val, oblak ili čovjek… Svi su u svojoj posebnosti originali i vrijedni pamćenja, a Šepurine su me osvojile svojom ljepotom, mirom i posebnošću. Cijela familija, a posebno djeca zaljubili su se u način otočkog života i više se nisu željeli vratiti u Šibenik, otkrila nam je Vlahov.
Ispričala nam je da je svog supruga koji je rodom iz Šepurina upoznala za vrijeme školovanja u Splitu nakon čega su osnovali svoju obitelj u Šibeniku. Tijekom rata zbog učestalih bombardiranja i nemogućnosti da djeca u sigurnosti pohađaju nastavu su se preselili na otok gdje je privremeno postalo trajno. Više Aninih prekrasnih fotografija pogledajte na njenom FB profilu https://www.facebook.com/ana.vlahov.9