- Balet sam počela plesat kad sam imala šest godina u baletnoj školi Greta Dahl u Oslu. Želja za izražavanjem kroz ples u meni je uvijek postojala. Čini mi se kao da sam oduvijek znala da želim biti balerina. Ostvarenje tog sna dogodilo se kad sam imala 12 godina i kad sam već imala po šest treninga tjedno – započela nam je ova 38-godišnja balerina koja od tada samo niže uspjehe.
Već 1993. godine upisala je baletnu školu Norveške opere u Oslu gdje je s osam godina otplesala svoju prvu predstavu Orašar u ulozi pahulje. 1995. Pola je godine pohađala osnovnu školu u Splitu gdje je trenirala balet i sudjelovala u predstavi u kazalištu. Nakon što se vratila u Oslo i u Norvešku operu, u međuvremenu je pohađala i ljetne baletne škole u Budimpešti, New Yorku, ali i HNK Zagrebu. Od 2002. do 2004. bila je pripravnica Norveškog nacionalnog baleta gdje je do danas ostala stalna članica postave.
- Je li teško biti profesionalna balerina? I da i ne. Da, jer zahtijeva ulaganje nevjerojatno puno sati treninga od malih nogu. Ponekad je fizički vrlo bolno s ozljedama i bolnim prstima nakon nošenja cipela sa špicastim vrhovima. Također može biti psihički vrlo zahtjevno. Ples oduzima jako puno vremena i puno je večeri na poslu jer su tada i nastupi. Može biti teško i uskladiti imati djecu. Ne, jer postaje lakše raditi ono što voliš.
Uz solo rad u The Nutcracker (Orašar), Sleeping Beauty (Trnoružica) i Forsythe's Workwithinwork, plesala je u djelima kao što su Kylián's Falling Angels, Sechs Tänze i Symphony of Psalms, Forsythe's In the Middle, Somewhat Elevated, Limb's Theorem, Enemy in the Figure i One Flat Thing, reproducirano, Balanchineova Serenada, kao i Ekman's Rooms, Resin, Cacti i A Swan Lake (Labuđe jezero). Tumačila je ulogu gospođe Larine u Crankovu Onjeginu, a 2020. godine sudjelovala je u glazbenoj verziji Povijesti pčela u Norveškom kazalištu u Oslu.
- Moje omiljeno djelo koje sam otplesala je Falling Angels Jiria Kyliana. No, teško je izdvojiti favorita. Ovo je moderan balet koji je vrlo fizički i gdje morate biti nevjerojatno usredotočeni tijekom cijele predstave.
Kako se netko psihički priprema prije nastupa razlikuje se od plesača do plesača, svatko stvara svoju rutinu pa se može osjećati sigurno radeći istu stvar svaki put.
- Ponekad zatvorim oči i zamišljam kako želim da prođe predstava. Ponekad pišem što je sve moja snaga i usredotočim se na to. Nakon nastupa obično odem s dobrim osjećajem. Iako znam biti i fizički i emocionalno umorna, lijepo je znati da sam dala sve od sebe i usput se zabavila. Ipak, balet mi daje radost, snagu, suze, smijeh i osjećaj majstorstva. Ima naravno i uspona i padova. Ali obično nikad nije dosadno.
Caroline Roca (lijevo) zajedno sa Silasom Henriksenom i Eugenie Skilnand nakon debija u Boljšoj teatru. Fotografija: Irene Olsen
Ostalo joj je još svega dvije i pol godine do mirovine. Plan joj je uživati u tom vremenu i ostati bez ozljeda, a koreografi s kojima se veseli raditi na proljeće su Emma Portner i Crystal Pite.
- Doći u formu kao plesačica nakon rođenja djece zahtijevalo je naporan rad, ali bila sam motivirana pa je dobro prošlo. Osim toga, imala sam sreće što nisam imala dodatnih izazova sa svojim tijelom. Ali, moram priznati da je nakon drugog djeteta bilo malo teže – priča nam Caroline.
Odlazak u mirovinu sigurno će joj donijeti više vremena za boravak u Vodicama koje je prvi put posjetila sa svega dva mjeseca života, a od tada nema ljeta koje nije provela kod bake Katice i djeda Dragutina (sad pokojnog).
- I ja sam stariju kćer Amaliju prvi put odvela u Vodice kad je imala dva mjeseca, a mlađu Mariu s godinu dana. Rado posjećuju prabaku Katicu koja im svaki dan skuha dobru juhu. Inače se vole kupati i jesti sladoled. Malo nam je teško komunicirati na hrvatskom, ali ja većinu razumijem dok djeca znaju neke rečenice.
Otac Krste, stric, baka i pokojni djed ljudi su koji je vežu za Vodice.
- Posebno se sjećam, kad sam bila mala, kako smo baka i ja svako jutro išle u kupovinu. Brat i ja često smo kupovali sladolede koji su tada koštali po 2,50 kune. Inače me vežu lijepa sjećanja na kupanje i dobre obroke u očevom restoranu. Već sada se radujem ljetu u Vodicama i novim uspomenama – naglasila je balerina Caroline Roca.