Bože moj, ovi dani me najviše vrate u vrime ditinstva, kada sam jedva čekala kad će Božić doći, jer na Badnjak je mati kuvala bakalar i frigala fritule, a nama dici je to bila prava fešta.
Uza špaker kod matere bi stali, kako fritule friga bi gledali. Očima smo ji ili.
Nije se smila poisti ni jedna fritula dok su se frigale, jerbo bi onda puno uja popile, tako nan je mati govorila.
Kad bi sve pofrigala, onda bi nan izvadila u pijat, pocukrila i mi bi dica za tren oka sve poili.
Kad se sitin svega toga ne znan da li bi plakala ili se smijala.
Ma to su bili najlišji dani u momu životu.
I bakalara bi mati skuvala, ali onako da zamrliši. Nagucali bi se maništre.
Moja bi mati malo bakalara odvojila, a u ono šta bi ostalo u teći bi još vode nadolila i papini brkov s bakalaron skuvala.
Judi moji, bilo je to slađe od meda.
Na sam Božić bi išli po kućama čestitati svima Božić da šta više mendul dobijemo.
Pune žepe bi mendul dobili, pa bi se jedan drugomu falili.
Igrali bi se s mendulama na štrko čiko i pokoliko. Koje li radosti,Bože moj dragi.
Na Božić nismo smili isti mendule, nego tek sutra. A znate zašto?
Rekla bi nan mati da će nan čirjak na gujci (oprostite na prostoti) izaći.
Zašto, ni dan danas ne znan.
Takovi su bili Badnjaci i Božići mojega ditinstva. Meni puno lipi i nezaboravni!
Voli vas vaša Anka i svima želin sritan i blagoslovljen Božić, te sritnu Novu godinu, puno zdravja, veseja i Božjeg blagoslova da bude u vašin obitejima.