- Dida, tata, stric pa i baba su mi trenirali rukomet, a kad sam bio dovoljno velik tata me je upisao da i ja nastavim našu obiteljsku tradiciju. Sjećam se prvih treninga, duplih koraka, bacanja... ma bilo je tu svega! Treniraš dok ne naučiš, pa sam s vremenom sve naučio, igrati i braniti – priča nam Vito.
Na jednom od treninga trener ga je postavio na gol što se pokazalo odličnim potezom. Vito je odmah pokazao talent i brzinu za obranu. Potvrde stižu i u obliku nagrada za najboljeg vratara na posljednja tri rukometna turnira za redom.
- Utakmice u Ljubuškom su mi najdraže utakmice. Polufinale je za mene bio showbiz, dok sam u finalu napravio pogrešku. Pucao sam s gola na gol, promašio i primio gol u zadnjoj sekundi za izjednačenje. Igralo se na penale, a trener je od mene tražio da mu vratim taj dug, što sam i napravio. Pobijedili smo, a ja sam bio presretan – iskreno će mladi vratar.
Priznaje, osjeća tremu pred svaku utakmicu.
Bude mi teško, ali to je zato jer mi je baš stalo. Ali, prekrasno je imati podršku. Na utakmicama na kojima sam osvojio nagrade cijela je ekipa navijala za mene, to je bio odličan osjećaj. Vjerujem u svoj tim i vjerujem da jednog dana možemo biti reprezentativci. Uz odličnog kapetana Domagoja Duvnjaka, za mene je najbolji igrač i definitivno najbolji vratar na svijetu Marin Šego sa svojim brzim refleksima.
Pred njegovom ekipom je završnica Državnog prvenstva i nastavak sezone 1. HRL – Jug.
- Vito je dobar i talentiran, ali treba još dosta raditi. Njegova ekipa godišta 2010., 2011. pa i 2012. ima potencijala, osvojili su veliki turnir. Zaista se trude, od ukupno 26 dječaka iz ekipe, prosjek pristupa treningu je 20 – 22. Kad im je nastava u popodnevnoj smjeni neki dječaci nam se ne mogu pridružiti treningu zato se radujemo novoj dvorani i dodatnim terminima. U sportu sam 46 godina, preporučio bih svakom mladom čovjeku da trenira – ne važno koji sport. Što se djece tiče, bolje da se ovdje istrče, bolje će spavati, kazao je Ervin Vučak, trener RK Vodice.