Neobičan je životni put gospodina Mike. Nesretni Drugi svjetski rat od njegova života napravio je posebno zanimljivu filmsku priču. Pogotovo se to odnosi na sve što je doživio već u dječačkoj dobi.
Rodio se 1936. godine u obitelji zidara Ive i domaćice Zorke. To da su bili i poljoprivrednici nije potrebno posebno navoditi jer su u tom vremenu to ionako bili gotovo svi Vodičani.
Otac Ive često je obavljao i nekakve zidarske poslove za župnu zajednicu, među ostalim radio je na zvoniku, skalinama i Križnom putu do svetišta na Okitu. Početkom Drugog svjetskog rata je poginuo. Vrlo mlad. Kako je 1943. godine poginuo i Ivin brat fra Dionizije, sedmogodišnjeg Miku i njegovu braću Šimu i Franu smještaju u dom za ratnu siročad u Zagrebu kojeg su vodile časne sestre. U strahu od eventualne odmazde, 1944. godine časne su sa djecom otišle u Austriju, vjerujući da će tamo svi biti sigurnije.
Krajem rata, u svibnju 1945. godine, novouspostavljena jugoslavenska vlast saznala je za tu djecu i odlučuje ih vratiti. Uspostavlja se suradnja sa engleskom vojskom koja je po završetku rata preuzela vlast u Austriji i od nje se zatražilo izručenje djece.
Prema tvrdnji dr. fra Ive Sivrića koji je 1996. godine pisao o tome, jedan od dječaka izbjegao je vraćanje u Jugoslaviju. Bio je to baš Miko. Uspio je pobjeći Englezima, a na putu vlakom do Italije u skrivanju mu je pomogla časna sestra. Prema kazivanju fra Ive, neko vrijeme koristio je lažno prezime Katić. Narednih godina živio je po izbjegličkim logorima u Italiji.
Nakon nekoliko godina, kad je postao mladić, pridružio se američkoj vojsci i time stekao pravo na dobivanje njihova državljanstva. Seli u Sjedinjene Američke Države i tamo živi sve do smrti. U rodnu Hrvatsku prvi put vratio se sredinom sedamdesetih godina.
U Vodicama su ga dočekali svi njegovi bližnji, majka Zorka, sestra Anka i braća Šime i Frane. Vraćao se u još nekoliko navrata, zajedno sa suprugom Pat, kćeri i unucima.
Dinko Križan Vučak, nećak pok. Mike
