Da su Vodičani i do sada bili aktivni kad je riječ o sadnji i pošumljavanju našega kraja, koji je, na žalost, često zahvaćen požarima pa je takvo nešto i neophodno, svjedoče i fotografije iz 2012. godine koje je fotografirao Zrinski Ivas, a redakciji Infovodica ustupio Anđelko Španja rečeni Peko.
Na njima je prikazana sadnja fafarinke smještene na cesti prema Tribunju, pored kapelice sv. Ante. Tu ju je posadilo nekoliko članova Pekine generacije rođene 1950. godine. Osim njega u tome su svoj doprinos imali i Gordana Bastić Kusanović, Joso Bilan i Josip Mateša – Jole koji je uz pomoć unuka Roka brinuo o mladici fafarinke u njenom „odrastanju“. 
Sad dolazimo do onog najbitnijeg u ovoj kratkoj priči. Razlog zbog kojeg su odlučili posaditi fafarinku i to baš na tom mjestu leži u činjenici da je na suprotnoj strani ceste prije postojala legendarna fafarinka koja se nalazila otprilike na pola puta između Vodica i Tribunja, a bila je asocijacija na rivalitet, da ne koristim neku drugu riječ, između stanovnika dvaju susjednih mjesta.
Iako sam godinama bio uvjeren da se ta priča svodila na međusobna verbalna podbadanja u stilu „Tribunjac“ i „a šta ste vi boji“, kroz razgovor sa Jolom saznao sam da je nekad davno baš tu, na mjestu na kojem fafarinka dijeli naša dva mjesta, bilo i ozbiljnijih fizičkih sukoba, a navodno se znalo i zapucati. 
Fala Bogu, ako je i bilo tako, to je davno iza nas. Danas su naši odnosi sa prvim susjedima i više nego dobri.
Nekadašnji rivalitet prisutan je još jedino na nogometnoj utakmici između tribunjske „Mladosti“ i NK „Vodica“ na kojoj zadnjih godina čak nema ni isključenih igrača.
Što se „pokojne“ fafarinke tiče, godinama je služila i kao „pomoć“ pri izravnavanju žica koje su se koristile u građevini. Kako mi je Jole rekao, dugogodišnje korištenje fafarinke u te svrhe toliko ju je uništilo da je počela sahnuti pa je postojala opasnost da se sruši i padne na cestu.
Kako se to ne bi desilo, pogotovo u trenutku kada prolaze pješaci ili neko vozilo, odlučeno je da se fafarinka posječe.
U spomen na nju generacija rođena prije skoro sedamdeset godina posadila je novu. Bio je to potez za pohvalu.
U mojim očima to drvo je poput masline, jer me, umjesto na nekakve sukobe, asocira na neraskidivu povezanost nas Vodičana i dragih nam susjeda Tribunjaca (i Sovljana).
Tekst napisao: Ivica Bilan