Godinama je radija kao operater u vodičkom kinu, u kojem je i živija sa svojom Katom i sinovima Damirom i Šimom. Bija je i vrsni autoelektričar. Doslovno doktor u tom poslu. Propješačija je naš Ive za desetke života.
Petnaestak kilometara dnevno. I to u svojim osamdesetima. Svakodnevno je obilazija grob svoje voljene Kate. Donosija joj cviće, malo sa njom „popriča“, a u danima kada su bile neke njihove godišnjice i odsvira nešto na trubi.
Redovito odredište tih njegovih pješačkih ruta bila je i vodička knjižnica.
Hrvatski nakladnici nisu uspijevali tiskati toliko novih naslova koliko ih je Ive brzo moga iščitavati. Gotovo da nema knjige koju nije pročita. Pamtija bi i na kojoj stranici piše nešto što mu je bilo posebno zanimljivo.
Na žalost, prije nekog vrimena noge su mu počele otkazivati poslušnost. Srce je tilo na svoje uobičajene rute, ali noge su rekle da je dosta. A onda se i srce umorilo. Falit ćeš nam naš dragi sveznajući šjor Ive.
Napisao: Ivica Bilan