Uz uvjet da ga ne imenujemo, jedan sugrađanin nam je kazao da ne ostavlja napojnice.
- Ne želim ostavljati jer ja svoje jelo ili piće debelo dobro platim i bez manče. Svi ti konobari imaju svoju plaću, ne zarađuju je na račun toga niti je kod nas to u zakonu propisanu. Zato i onima koji ju i dobiju nikako ne triba oporezivati.
Ljuti ga i odnos konobara nakon što ga se time 'ne nagradi'.
- Često se dogodi da kad ne ostavim dobijem povratno kiselu facu ili na kraju niti jedno pristojno doviđenja. Onda mi je još draže šta nisan da. Prije koju godinu kad sam i dava, sve lipo krasno i onda ista situacija ka s ovima prvim spomenutima. Eto, ukratko iz ovih razloga nisam za to.
Slično je kazala i još jedna sugovornica, ali i naglasila zašto je za oporezivanje.
- Sve mi to platimo u svom računu, ali oni ako će se uvriditi na to, kao što se obično i događa, onda neka im se lipo oporezuje i navede kao stavka u računu. Ako tražiš, eto ti. Ovako ja ništa ne moram, to je tvoj posao, kao meni moj. Meni na banci, gdje inače radim, nitko ne ostavlja napojnice, a uslužim ih možda i bolje – kazala je T.S.
Dodala je i da vrlo vjerojatno ima mnogo manju plaću od njih, a i veću školu. S njom se ne bi složio jedan lokalni konobar.
- S obzirom da radim u ugostiteljstvu, napojnicu ostavljam i mojim kolegema. Nerijetko je to čak i u dućanima, kod frizera, na pošti i u ostalim djelatnostima gdje su ljudi bili dodatno uslužni. I ne, napojnica ne smije biti oporeziva jer je kulturološkog aspekta – priča nam A.A.
Naveo je i da je to i jedini razlog zbog kojeg imamo ikakve domaće radnike u turizmu.
- Za nju je uvriježeno mišljenje da je pojedinac kojem je ostavljena nju zaslužio, bez obzira je li taj gost uvijek ostavlja svima ili ostavlja jer je zadovoljan nečim drugim – naglasio je.
Kazao je da je prosječna računica 10 % od računa. No, to ovisi o kafiću ili restoranu. U kafiću je dovoljna kuna ili dvije, a u restoranu se to prema prosječnom računu penje i na 50 kuna. Sljedećih dvoje anketiranih sugrađana s ovakvom načinom su se u potpunosti složila.
- Ako idem u restoran ili kafić, za mene je to svojevrsni luksuz. I zato ću uvik ostaviti. Neka motiviram momka ili curu neka budu još bolji. Ako već odvajam za to da kavu ili ručak uzimam van svoga doma, onda ću zažmiriti za koju kunu više i izvući i njima osmjeh na lice – M.M.
- Tako je, nećeš ići namrgođen vani se častiti, prinesi sriću i drugima. Isto mislim da je to neka tradicija kod nas. Kad plaćaš kavu 8 kuna, ostavi još te dvi. Ako ćeš gledati na svaku kunu, stoj doma! – kazala je supruga I.M.
Isto tako, oboje se slažu da to ne treba oporezivati jer je svaka napojnica dana svojevoljno te da se to teško može odrediti ili pratiti.