U litu koje je sad pomalo iza nas najviše čujen kako domaći svit o turistima ćakula. I pitanje u zraku uvik isto stoji: Je li im se svidilo, da im nije slučajno čega zafalilo i oće li i druge godine doć? Ne daj Bože da su nezadovoljni bili, pa vas kakvim negativnim recenzijama kod angencije opalili. E, onda aj ča, druga sezona je ono ka upitna. Ali i zato nima straja, jer ako si dobar i valjaš lako će te gost i bez agencija pronać i pripoznat. Bit će mu i lakše, jer manje će morati pagare po takujinu.
Zato da bi bolje znali i tržište osluškivali mnogi ozbiljni ugostitelji, vlasnici restorana, hotela, apartmana, agencija i čartera na tu temu prave i ankete, kako bi točno prema željama gostiju i svoju ugostiteljsku ponudu formirali i prilagođavali.
Tako i ja s gostima u điru proćakulan, da vidin baš šta to njih muči i zanima. I dok njiovi domaćini koji bi im skinuli i zvizde s neba, samo da im u njih bude lipo, s druge strane iznenadin se kad vidin kako tom furešton svitu malo toga za sriću triba.
Gori povrh sela, od kapelice Srca Isusova pa pravo, svaki dan pored mene sa ženon đira Njemac Hans. Mislin da mi je reka da je tamo negdi iz Augsburga. Dolazi već godinami cila familja kod šjore LUCE u apartman. Lipo mu je tu nima šta i u Vodicami gušta. Po cili dan sa svojon šjoron je po plažam. A na večer u đite malo vamo tamo gre, već sve zna napamet. Ali vidin najslađe mu je u gazde u dvor sist i sa šefon apartmani uz ćakulu laganini boce Žuje oli Karlovačkog praznit. Vole Njemci i kad ih se časti sa Prost nazdravljati. A i koju šljivu, travu, oli julišku ukrcat. A ako je još i mukte more onda toga i više u mišinu stat i svega se izmišat.
Naučeni su oni na to, bez obzira koliko odozgo donesu pinez sa sebon.
Lucin šjor Bepo, govori mi, kako njegovi turisti, uz šolde odozgo donesu i svoje jeftino pivo, ali kad ih se časti onda im je i hrvatsko jako fino. Prost, prost, živili , čuje se na sve bande, nekada i cerekanje po balkonima i teracama do zore rane. Ljudi misle gosti veseli i najedanput naučili sve jezike govorit. A tek kad te počnu grlit i ljubit, znaj da im je radna temperatura jedan Anjc. A onda znaju i od sriće zaplakat , a to je znak da imaju dovoljan broj maligana u žilam. Onda ti predlažu da se pobratimite i priđete na TI, da ne morate više jedni drugima govoriti sa VI. A onda i još jednu opet popit, i tako sve iznova ponovit.
A šta se tiče spize, nastavlja mi, ka navijena ćakulat Bepova Luce, kad goste pozoveš počastit mogu poist kada nikad ništa nisu ili, a ni pili. A njiovo pravilo je ako su negdi navečer pozvani onda baš i ništa ne idu cili dan. A ako ostane viška spize na stolu onda te na odlasku ljubazno pitaju, moru li višak ponit u apartman ko sebe. A Luce im govori neka nose sve i da se drugi dan još ko ljudi naidu do mile volje. Jerbo inflacija i svitska kriza gre.... Gost ne smi gladan bit, mogla bi ga debulica uvatit.
S pravon se bojala i Jurina šjora Cvita
A još kad im lipo baciš štogod teletine, oli obotnice sa kumpirin ispod peke, samo viču: lecker, lecker. I još kažu, kako peka tako dobro šmeka. Misliš ono ispite si položija sve, dobija goste stalne, a kad ono na odlasku ispriku ti daju : Ne, ne,ne, druge godinu idemo u Italiju na more.
E, kad to čuješ, onda te samo ladni znoj oblije i misliš: Šta mi niste sve to prije rekli, ne bi onda barem peku pekli! I tako svake godine opet ispočetka leka,leka...neka samo dobro šmeka. Ne znan da li druge godine taktiku prominit, ili opet isto činit? Peku peći, ili zbogon reći?
A onda to bratimljenje sa turistima iz Njemačke znači ispijanje ruka pod ruku, i kad su ženske u pitanju onda drito poljubac pravo u gubicu. E, baš toga najviše se bojala Jurina šjora Cvita, ono kad je Nijemica Marlena u selu bila, i kad se navečer vraćala sama sa mora bez čovka ikakvoga. Da se ne bi tako kojim slučajen sa njezinim Juron u dvoru zapila i onda ruku pod ruku uvatila. E, e, i na kraju mu se još u krilo zavalila. A i ne daj Bože, kojin slučajen na koncu ga i usta u usta izljubila. Da je to kojin slučajen doživila virujen da bi Jurina šjora Cvita bila brakorazvodnu parnicu pokrenila. Ali sva srića da je onoj švapskoj gošći Marleni onda onaj konobar Ive iz Jajca uletija, i tako našega Juru zaminija i "spasija".
A Jurina žena Cvita nije bez veze ljubomorna bila. Jedne godine nešto tako slično bidna je i doživila, kad joj je Jure još mlađi i u formi bija. Jedna njemačka gošća u dvor im se tako uvalila i do mile volje dobro natočila. A onda je Juru skoro mortus vesela, da ne kažen štogod gore, oko vrata čapala i on ju je mora tako natočenu voditi na zahod da se istoči. I sve to u zahodu gledati, dok je Jurina šjora Cvita isprid vrat morala dežurat i Boga molila da se s njon takvon "veselon" čim prije iz zahoda vrati van. Jer da ne bi u kakvu štetu upa, i ne daj Bože, pedalj, dva ispod pupka je uvatija. Jer je on tad bija još "radno" sposoban ka momak.
Hans bi koćetu ponija u Njemašku
Nego da se vratin gori povrh sela di je mala Kapela, našen gostu Hansu.
Jer priča mi sa divljenjem HANS kako je na ovom litovanju najviše na Benovačkom sajmu desetoga rujna gušta. I nije mu bilo teško cili dan potrošiti na sajam. I baš je namjerno oko desetoga u misecu u Vodice doša, da bi tamo u Benkovac poša. Koliko vidim veći mu je gušt po zvizdanu i 32 stupnji bija tamo sajmom lunjat, nego se na moru ladit i kupat.
E,a bilo je i jeftinije vruće prasetine i janjetine za poist. A onda još i onih domaćih debelih i masnih kobasic svake vrste. Hans i njegova šjora INGA naparali su se taj dan do mile volje, da su dobro nabubrili i jedva u Vodice, tek kasno došli. Mislin da bi teško mogli kroz onu najtisniju vodišku kaletu proći. A kako in je tek navečer u dvoru teško bilo gasit žeđ, najbolje zna gazda apartmana.
Kako su mi rekli u povjerenju jedino im je bilo jako žao šta na Benkovačkom sajmu nisu kupili namještat. A tako su se zaljubili u jednu postelju od masivnog drva. Uzeli bi je, a nisu je mogli šlepat. Kažu na godinu će po to prikolicon doći.
A meni nije bilo jasno, a nisan ga tija ni pitat, šta će mu sad po stare dane tvrda kočeta. Nije težak, a i libido ga napušta. Još mi je na kraju sa divljenjem priča o nekom restoranu pokraj Biograda, do koga vodi neasfaltirani put a zidove i strop mu krase bikiniji. I tu je Hans odija sa svojon INGON često večeravat. Pored toliko vodiških restorana? Kaže, sviđa im se takav ambijent i dobra spiza.
A na kraju šta reć, nego neka našeg Hansa i njegove Inge, neka guštaju u nas do mile volje i di god žele.
A vi moj domaći svite, ne morate se puno sikirati kako je gostima . Vi od sebe dajte sve, a njima kako bude. I virujte mi, onda sigurno će im biti lipo. Samo brez brige i bez straja od recenzije!!!
Lip pozdrav sa vrha sela od PAŠKE!