- Kroz mladost sam trenirao nekoliko sportova i nisam baš preferirao trčanje. Sve je počelo s nogometom, a ja bi vam uredno preskakao treninge na kojima se samo trčalo. Ljubav se pojavila odlaskom na fakultet u Zagreb, prvo nasip, pa Maksimir, a nakon toga Sljeme. Nisam se baš odlučio za trčanje, više je trčanje izabralo mene. Jednostavno mi je to gušt, opušta me i veseli – priča nam atletičar Krešimir Mrčela.
Nakupilo se dosta istrčanih utrka i kilometara posljednjih pet godina otkada je član AK Okit. Točan broj ne zna, ne broji, već samo priželjkuje da ih bude i dalje.
- Tračalo se od 5 km pa do 55 km. Bilo je tu cestovnih utrka, a i traila. Moram spomenuti utrke koje organizira moj matični klub, zapravo moram spomenuti cijelu Otočnu ligu koju organiziramo. Nije mala stvar kada jedan klub uspije organizirat cijelu ligu. Osobno su mi srcu drage trail utrke u susjednoj BIH, imaju dušu, još nisu iskomercijalizirane, priroda je fenomenalna, a ljudi fantastični, BIH je prava mala još nedovoljno otkrivena trail oaza.
Dalmatinski teren je, jedan od zahtjevnijih trail terena. Bitno je biti svjestan svojih mogućnosti i prilagoditi se zahtjevima utrke, ako to uspijete nema problema.
- Što se ozljeda tiče, one su sastavni dio stasanja bilo kojeg trkača i na njih ne treba gledat negativno, već iz svake ozljede treba izvući pouku. Većina ozljeda nastaju zbog prevelikog povećanja intenziteta ili volumena treninga u kratkom vremenu. Postepenost, strpljene i kontinuitet su ključni kod izbjegavanja ozljeda i prevencija naravno.
Svoju ljubav prema trčanju širi na druge i kroz školu trčanja u kojoj je cilj ljude izvući iz domova i pružiti im jedan spoj rekreacije i boravka u prirodi. Škola je koncipirana tako da se rekreativce upozna s osnovama trčanja te kroz druženje i zabavu zavole trčanje i uživaju u njemu. Dok se trči, priča nam Mrčela, svakakve misli prolaze kroz glave, posebice ako se radi o dužoj utrki. Uglavnom slijed misli ide ovako i poznat je većini trkača: od ovo je super, preko šta je meni ovo trebalo, nema šanse da ću ikad više, do kad ćemo opet. I tako u krug.
- A za dobru utrku potrebni su samo je samo subota, lipo vrime, dobra ekipica i 'ladna piva u cilju.
Krajem godine počinje se slagati kalendar za sljedeću godinu, odabiru se važnije i manje važne utrke te se s obzirom na njihov raspored složi plan treninga. Osobno nisam neki presistematičan tip, više volim trenirati po osjećaju iako uvijek postoji okvirni plan i program kojeg se pokušavam držati i uskladiti ga s obiteljskim i drugim obvezama.
