„Nikad se nisam bojala probati nešto novo, no uvijek sam težila umjetnosti ili 'bijeloj kuti'. Volim estetiku, crtanje, spoznaja da si napravio nešto lijepo, ali i učinio nekoga sretnim, isto tako željela sam biti doktorica. Potječem iz liječničke obitelji, ali upravo me obitelj odgovorila od tog zvanja. No, danas mogu reći da sam spojila obje ljubavi u svoj posao koji je malo reći da volim”, priča nam 30-ogodišnja Miroslava.
Posao stručnjakinje u svijetu trajne šminke koja radi medicinsku i aparativnu mikropigmentaciju opisala bi kao veoma težak, ali vrlo zanimljiv. No, na putu do toga završila je čak tri studija - Ekonomiju, Menadžment ugostiteljstva i Spa i Menadžment razvoja destinacije.
„Eto, godinama sam bila u ekonomiji i menadžmentu, a srce me vuklo na drugu stranu. Ipak, ta znanja koja sam prikupila su neprocjenjiva jer dok studiraš učiš se i školi života. Iskoristila sam 20-te najbolje što sam mogla i do sada živjela u šest država.”
Zahvaljujući tome, uz engleski i ponešto grčkog, govori ukrajinski, češki, poljski, ruski i hrvatski, odnosno manje-više govori ili razumije sve slavenske jezike. Kako bi svladala te korake ističe samo jednu taktiku – isključiti strah i baciti se u 'vatru'.
„Primjerice, evo kako sam brzo svladala osnove vašeg jezika. Dok sam bila na magisteriju u Češkoj na Erasmus programu odabrala sam Hrvatsku (kada sam i upoznala svog muža) te ispit pred komisijom upravo na hrvatskom. Kolege su bile u šoku jer sam tada jedva znala koju riječ. To je meni bio pravi izazov jer sam znala da onda nemam izbora nego ga naučiti kako god mogu i umijem. Dva mjeseca nakon položila sam računovodstvo, menadžment i ekologiju na hrvatskom jeziku. Dakle, jezike treba odmah praktično primjenjivati. Još zapnem na padežima ili izgovoru, ali toga se ne treba sramiti.”
U Vodicama je sada sedam godina te ističe kako su predrasude da se u malom gradu ne može uspjeti zapravo pogrešne, a ključni događaj da se odvaži otvoriti svoje poslovanje bio je rođenje njenog sina.
„Željela sam njemu biti primjer, uspješna mama, ali i uspješna žena u svakom smislu. I to je moja najveća motivacija. Žena 21. stoljeća ima to pravo i mogućnosti. Naravno da je nekada lakše uspjeti u urbaniziranijim gradovima, no na raspolaganju su nam svi resursi da možemo raditi ono što mi volimo i želimo. Imamo društvene mreže i sve mogućnosti da putujemo u druge gradove, radimo, razvijamo se, istražujemo tržište, ciljane skupine i sve ostalo. Ipak – ništa bez kvalitete! ”
Pri otvaranju svog obrta bila je prepuna entuzijazma, nije razmišljala o svim mjesečnim troškovima koje je potrebno platiti i o svoj papirologiji koju treba voditi. Prvi rad i osjećaj sreće je, kaže, nemoguće zaboraviti.
„Naježim se i sad kad se sjetim prve klijentice koja je iz salona izašla sa suzama radosnicama jer je napokon ispravila asimetriju svojih usana. No, i svaki novi dan je kao prvi. Svaka je osoba individualna i zaslužuje najbolje. Žene su za mene dijamanti koje nekad treba 'izbrusiti' da bi zasjale svojim punim sjajem. No, nikada se u ovom poslu ne možete opustiti, dosta je i kompliciran. ”
Do danas je uljepšala oko dvije tisuća žena, ali i nekoliko muškaraca. Kaže, trajna šminka znači više od same šminke, ali i da muškarci zaslužuju tretman pomoću kojeg se mogu riješiti nekih svojih nesigurnosti. Asimetrija usana, alopecija – gubitak kose na obrvama ili na glavi, boljke su koje i njih muče.
„Imam još mnogo planova i ne želim stati s edukacijama. Jednog dana želim i sama otvoriti edukativni centar, ali i obogatiti ponudu s dermalnim filerima. Žalosti me jedino što to u Hrvatskoj ne možete raditi ukoliko nemate Medicinski fakultet. No, ukoliko mi želja bude rasla, neće ostati samo u zraku pa nije isključen ni četvrti fakultet i nastavak obiteljske tradicije”, šaljivo je kazala.
Na pitanje stoji li iza svake uspješne žene jako puno truda, rada i odricanja, često mnogo više nego iza uspješnog muškarca odgovara:
„Zamislite maraton, s jedne strane je žena, s druge muškarac. On do svog puta ima samo direktnu cestu koju treba pretrčat, a žena treba preskočiti, djecu, peglanje, nabavku namirnica, kuhanje i druge zavoje koje samo mi znamo. Muškarac će na kraju reći – a što si ti to radila cijeli dan? Ali, i uz sve to treba se boriti i truditi jer samo ćete tako uživati u svojim plodovima rada”.
Prema projektu na temu 'Žene na rukovodećim pozicijama' Agencije za elektroničke medije.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice.