Crnu udovicu moguće je naći na području Istre, uz obalu, na nekim otocima i u Dalmatinskoj zagori. Mreže odraslih ženki najčešće se mogu naći ispod donjih dijelova suhozida, a pletene su tako da jednim dijelom dotiču tlo, a na drugom dijelu imaju skrovište.
Ljudi je najčešće zamijene za vrstu Steatoda paykulliana iz iste porodice (Theridiidae) zbog sličnog oblika tijela i obojenja odraslih jedinki, a ponekad i za vrstu iz porodice račjih pauka (Thomisidae) Synema globosum. Ako slučajno dotaknemo njenu mrežu ili nju rukom, ona će se povući, a kao što sam već spomenula, ugrist će u obrani jedino ako je držimo stisnutu.
Do ugriza zato najčešće i dolazi tijekom rada u vrtu, kada se slučajno stisne. Sam ugriz nije bolan i ljudi ga najčešće zamijene za ubod na trn, ali za petnaestak do dvadeset minuta, ovisno o mjestu ugriza i količini otrova, dolazi do grčenja mišića.
Grčenje mišića, kao i vrućica, glavobolja i bol u prsima simptomi su neurotoksina crne udovice te je potrebno potražiti medicinsku pomoć za ublažavanje simptoma. Usprkos tome što je moguće naići na odrasle jedinke ženki u kolovozu i rujnu, u vrijeme turističke sezone kada je i najviše ljudi na lokacijama gdje obitava velik broj crnih udovica, do ugriza dolazi iznimno rijetko zbog njihove skrovitosti i zato što se povlače u skrovište čim im mrežu dodirne sve što je jače od njihova plijena.
Ironično, prostor Europe ima malen broj potencijalno opasnih vrsta, a smrtni slučajevi zbog komplikacija nakon ugriza najotrovnijeg pauka naših prostora, crne udovice (Latrodectus tredecimguttatus), stvar su prošlosti. Teorija o genetski osnovanom evolucijskom strahu od pauka i zmija sve je manje podržana istraživanjima, koja daju veću važnost učenju – ako kao mali vidimo strah svojih roditelja ili njihovu negativnu reakciju, lako ćemo razviti strah koji na kraju može poprimiti goleme razmjere – do toga da se tresemo čak i ako samo vidimo sliku životinje.
Izvor: Ordinacija.hr