– Ova tema i knjiga su izuzetno štivu, autor je na vlastitoj koži osjetio sve one strahote rata i sigurno je da je bila potrebna iznimna snaga, vjera, ljubav i nada da to sve preživi i svojim javnim djelovanjem propagira mir i toleranciju – kazao je dogradonačelnik Paško Rakić.
I uistinu, Marijan Gubina svojim načinom života i radom propagira mir šireći poruku da nikoga ne treba mrziti.
– Prije nego što nekoga osudite, prije nego što nekome učinite loše, pročitajte moje iskustvo i ne uvedite sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskog opredjeljenja ili nečega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim, nemojte ni vi – Marijanove su riječi.
Dnevnik ‘260 dana’ djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji. Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, Marijan proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Knjigu je predstavio sam autor, o književnom aspektu knjige govorila je profesorica Jolanda Krnić-Zmijanović, o duhovnom aspektu don Franjo Glasnović, dok je profesor povijesti gospodin Tomislav Bašić govorio o povijesnom aspektu.
– Kako isključiti emocije čitajući svjedočanstva našeg današnjeg gosta koji je sa svojom obitelji bio zatočen i mučen 260 dana. Ovaj roman iznosi sjećanja desetogodišnjeg dječaka u povijesnom ludilu, a dinamikom pripovijedanja gotovo naturalistički opisima brutalne stvarnosti čitatelja uvodi u šokantna sjećanja – kazala je Krnić Zmijanović.
Gubina je prošao dug i težak put do poruka mira i blagostanja. Čak je dva puta pokušao samoubojstvo, a onda je oprostio i njima i sebi. Potom je napisao autobiografski roman o 260 dana provedenih u zatočeništvu, a prije sedam godina pokrenuo program Mirotvorac u sklopu kojega uopće ne priča o ratu, nego o onome što do njega dovodi.