A „Oršulicama“ su u večeri proslave njihove punoljetnosti svoju vokalnu pripomoć pružili mlada šibenska sopranistica Tea Slavica, koja je pjevala uz glasovirsku pratnju Jelene Barbače, muška klapa „Mriža“ iz Splita i udomaćeni kantautor Hari Rončević koji je otpjevao nekoliko pjesama uz gitarističku pratnju Ive Majića.
Svi zajedno, uz sjajno moderiranje šibenskog novinara Nikole Urukala i tehničku podršku Marija Petrovića i Joška Bakule (svjetlo i ton) održali su predivan koncert.
Hari je za „Oršulice“ kazao da pjevaju toliko dobro da njihovi nastupi na završnoj večeri Omiša nisu upitni. I to je istina. Iako nisam neki stručnjak za glazbu, mislim da mi ni najveći znalci neće proturječiti kada kažem da cure pjevaju savršeno.
Isto sam pomislija i krajem ljeta, kada sam sjedeći na skalinama Bumbine kuće uživa u koncertu „Bunara“ koji su njime završili ovoljetni „Đardin je IN“.
I jedni i drugi, i cure i dečki, zaslužuju dužno poštovanje kada je o njihovom pjevanju riječ. Jer, oni uistinu spadaju u sam vrh hrvatskog klapskog pjevanja, i ženskog i muškog.
I stoga bi mi Vodičani zbilja trebali biti ponosni što su iznjedreni u našem mistu koje do ne tako davno i nije imalo neku tradiciju u tom pogledu.
Eto, imao sam potrebu ovo izreći (napisati). Našim dragim curama, i ovima iz sadašnje postave i svima onima iz prijašnjih, a koje su svojoj klapi dale ime po mojoj strini Oršuli Bilan, i njihovim stručnim voditeljima Anti Barbači (prije) i Ivi Lisi (sada), čestitam na dosadašnjem radu i postignućima i želim da (us)traju što je moguće dulje.
Na radost svih onih koji znaju cijeniti trud i prepoznati kvalitetu. Živile!!!
Tekst napisao: Ivica Bilan
