Toga dana na probu je došao samo ženski dio članstva. Pretpostavljamo da je muški izostao zbog utakmice hrvatske rukometne reprezentacije. A možda i zbog snijega koji je upravo bio počeo padati. Okupilo se ukupno petnaestak dama različitih dobnih skupina. Svaka je najmanje nekoliko godina starija od mladog voditelja zbora, ali sve ga bespogovorno slušaju. Iako jako mlad, vidi se da Borna ima iskustva u radu s ljudima i da mu to odlično ide.
Kako je došlo do Vaše suradnje s našim zborom?
S Lirom sam počeo surađivati još prije 4-5 godina prateći ih na klaviru, a prvo veće glazbeno djelo koje sam skladao, Koncertnu misu praizvela je upravo Lira. Uglazbio sam tekst mise za zbor, orgulje, violinu i tri solistice. Profesor Ivo Lise koji je u to vrijeme vodio zbor, s njima je uvježbavao misu, a ja sam ponekad dolazio slušati kako zvuče. Kasnije sam na izvedbi dirigirao, i to je bilo naše prvo zajedničko iskustvo. U međuvremenu je profesor Lise preuzeo pjevačko društvo Kolo, a meni je ponuđeno da preuzmem Liru. Kako volim raditi s ljudima, rado sam prihvatio ponudu.
Kako se snalazite u novoj ulozi?
Nije lako voditi 20-30 ljudi, održavati ih budnima i zainteresiranima, postići da te slušaju i biti im zanimljiv. Moraš na neki način biti vođa, moraš poznavati psihologiju, didaktiku... Stekao sam već ponešto iskustva radeći na misi i na operi, s pjevačima i orkestrom, tako da mislim da se dobro snalazim. Nastojim uvesti neke novitete u repertoar, jer nam je cilj privući mlade ljude u zbor. Izvodimo popularne skladbe, domaće i strane. Baš danas ćemo početi raditi Pink Pantera, pa onda neke ozbiljnije zborske skladbe iz opera, aranžmane od Abbe, pa dalmatinske...
Borna nije tipičan pripadnik svoje generacije koji čeka da završi sa školovanjem kako bi potražio posao i počeo raditi. Tako, iako student, iza sebe već ima nekoliko nagrada struke, ozbiljnih djela klasične glazbe, velikih glazbenih projekata... Iako je u Glazbenoj školi maturirao već sa 16 godina, a na prijemnim ispitima akademije u Zagrebu i u Splitu bio prvi na listi, shvatio je da obrazovanje samo po sebi ne garantira uspjeh u karijeri. Općenito smatra da sustav obrazovanja u kojem se školuje, a koji potječe iz nekog drugog vremena, danas sve teže funkcionira.
-Još sam prije pet godina došao do zaključka da se ništa ne podrazumijeva i da te, kad završiš fakultet, ništa ne čeka. Nitko te neće zvati, nitko ne čeka baš tebe... Trebaš se sam izboriti za sebe. Tako smo, moja djevojka Jelena Pletikosa, studentica pjevanja, nekoliko naših prijatelja i kolega iz Muzičke i ja, sami navježbali program koji nam se sviđa, pokucali na vrata Kazališta, predstavili se, pitali možemo li napraviti koncert. Na početku su svi bili sumnjičavi, ali ipak su nam dali priliku i organizirali nam koncert u Muzeju grada Šibenika. Uslijedio je još jedan koncert u foajeu kazališta i otada svako ljeto radimo s Kazalištem. Ali ne nastupamo mi samo na tim finim mjestima. Jelena i ja preko ljeta na ulicama i trgovima sviramo i pjevamo evergreene. Na taj način ljudi čuju za vas, a steknete i iskustvo, pa kad dođe vrijeme za ozbiljnije stvari bude puno lakše.
I onda je došlo vrijeme za operu... „Turia i Plamenko" prva je šibenska komična opera. Kako je nastala i kakve su reakcije publike?
Jelena je napisala tekst, libreto, a ja sam ga uglazbio. Kroz godinu dana je od toga nastajalo djelo koje traje sat i 15 minuta. Imali smo tri izvedbe: premijernu, reprizu i jednu izvedbu dan prije Badnjaka. Mislim da je publika bila zadovoljna. Nakon svake predstave mi ljudi prilaze i čestitaju. Neki nisu nikad prije bili na operi. Kažu da im je bilo skroz drugačije nego što su možda zamišljali.
Danas se opere ne pišu tako često, jer se manje-više izvode stara djela, pogotovo u Hrvatskoj. Mi smo se potrudili svoju operu dobro izreklamirati, a u organizacijskom smislu nam je puno pomogao producent, gospodin Željko Petreš.
Kakav je odnos ljudi prema klasičnoj glazbi danas? Ima li ona svoju publiku?
Ljudi često misle da je klasična glazba samo ono što je napisano prije 200-300 godina ali ona se i danas piše i danas živi. Ima i suvremenih skladatelja koji pišu klasičnu glazbu, a ne samo zabavnu. Ja nastojim ne razmišljati na način da samo 3% ljudi u Hrvatskoj sluša klasičnu glazbu nego da zapravo svi ljudi vole klasičnu glazbu, samo što to možda još nisu otkrili. Mi smo tu da im pomognemo.
Planirate li možda održavati audicije za zborske pjevače?
Svaka naša proba je na neki način i audicija. Svakog ponedjeljka i petka u 19 sati u Kulturnom centru počinju probe zbora i na njih su svi dobrodošli. Bilo bi nam svima jako drago da nam se priključi još mladih ljudi, da iskuse što to znači pjevati u zboru. Zato ovim putem pozivam sve mlade koji vole i žele pjevati i koji bi to htjeli naučiti, da nam se pridruže na nekoj od sljedećih proba!