Možda zbog opijenosti jugom,
na opustjeloj ljetnoj terasi,
činilo se kao da stoji
ispred velikog filmskog platna,
tik nakon završetka nadahnjujućeg filma.
Ili pak, nasred opustjele pozornice
teatra pod vedrim nebom,
nakon utišanih aplauza i umirenih
uzvika publike oduševljene
velikim finalom tek odgledane predstave.
Svi su otišli, a on se ne pomiče.
Sretan što je doživio te trenutke,
slatko umoran, svjestan da je kraj,
ali ne želi propustiti zadnje
ljupke sunčeve zrake,
koje miluju mu trepavice.
Sigurna sam da želi zadržati doživljaje,
zadnje u zraku sreće iskrice,
jer drugdje ih pronaći neće,
ma koliko lutao svijetom.
Teško se rastaje s još jednim
vodičkim ljetom.
tekst: Željka Niković Hasan
urednik i foto: Šime Strikoman