U zadnjih godinu dana srušila su se dva skejtparka u Splitu, Zagreb je izgubio jedini zatvoren prostor za skejtanje tijekom hladnih zimskih dana - Sretnu kuću, koja je bila kultno mjesto okupljanja ljubitelja i uživatelja ove subkulture, mjesto stvaranja i druženja.
Odbijani sa svih strana i bez podrške, kao skejteri odlučili smo se pobrinuti za vlastitu egzistenciju.
Ekipa je zasukala rukave i počela graditi parkove, tranzicije od betona koji su sami financirali kao i sav ostali materijal i sredstva koja su za gradnju potrebna.
Zajedničkom organizacijom, voljom i željom osigurali su sebi mjesto na kojem će se moći ostvarivati njihovo izražavanje.
Pored samog skejtanja i gradnje, većina skejtera (i onih koji ne skejtaju a smatraju se članovima skejt kulture) bave se i drugim vrstama umjetnosti - fotografijom i filmom, čiji je sadržaj najčešće usko povezan sa skatebordinogom kao što možemo vidjeti na fotografijama današnje izložbe koja broji desetakak autora: Ivan Nižić, Michel Mesarić, Davor Jugovac, Zoe Miloš, Filip Selihar, Hrvoje Skočić, Saša Ivanović , Martin Mađar, Roko Babara i Mislav Matić. Nikola Racan, autor filma „Solsticiji" i osnivač Vladimir skate film festivala u Puli, u svom petogodišnjem projektu uspio je snimiti skejtanje šezdesetak skejtera iz Hrvatske i inozemstva te pokazati našu povezanost, zajedničku volju i ljubav prema skateanju, koju je ukomponirao u ovaj vrlo vizualno-auditivno zanimljiv uradak.
Uvjereni smo da ćemo ovim događajem i načinom rada pokazati širinu naše zajednice kao i vrijednosti koje posjedujemo kao kultura te da ćemo se samim time uspjeti oduprijeti stereotipima koji nas prikazuju kao „djecu s ulice koji nemaju ništa pametnije od guranja daske na četiri kotača".
