Sam film je već dosta dugo u pripremi. Počelo se šuškati o njemu prije nekoliko godina, kada je Sasha Baron Cohen (Borat) bio u ozbiljnim planovima za portretiranje Freddia. No sama ta ideja je brzo pala u vodu. Sasha je želio vrlo eksplicitno prikazati sve pikanterije iz Freddieva života što se nikako nije svidjelo živućim članovima banda, posebno Brianu May-u koji nije želio niti čuti za nešto takvo.
Film je stavljen na čekanje sve dok se prošle godine režije nije prihvatio Bryan Singer ( Privedite osumnjičene, X-Men franšiza ), a za glavnog glumca izabran Rami Malek, dotad najpoznatiji po ulogama u serijama Mr. Robot, Pacific i War at Home.
Uz Maleka tu je još plejada mladih i relativno nepoznatih glumaca.
Centralna točka filma je Quennov nastupa na Live Aidu za koji mnogi drže da je to jedna od najboljih live izvedbi nekog benda. Iako film počinje prikazujući nam početak djelovanja grupe taj dio je vrlo šturo prikazan i preko njega se jednostavno proletjelo u želji da fokus bude na događajima koji su vodili ka legendarnom nastupu na Live Aidu. Rami Malek se izvaredno snašao u ulozi Freddiea.
Odlično je skinuo pokrete, a uz vrhunsku šminku i prostetiku imao sam dojam da je to stvarno Freddie na velikom platnu. Pogotovo što meni prije ove uloge Rami Malek nije mogao pobjeći od uloge gay susjeda Kennya u seriji Rat u kući ( War at home ) i one legendarne scene kada mu duga izlazi iz ušiju (tko je gledao zna očemu pričam ).
Rami nosi ovaj film na svojim leđima od prve do posljednje minute i stvarno ga je užitak gledati iako su i ostali glumci na nivou. Posebice Gwilym Lee koji izgleda kao pljunuti Brian May.
Sam film je zamišljen i koncipiran kao zabava za široke mase. Radnja se fokusira na pozitivne događaje oko benda dok sve negativno gura pod tepih ili prikazuje vrlo simbolično. Tako od one poznate uzrečice "seks, droga i rock n roll" koja je uredno pratila glazbenike tog doba, seks i droga su tu samo u tragovima (zgodna igra riječi ).
Vidi se tu čvrsta ruka živuće ekipe iz Queena koja je tražila da se prati strogo zadani pravac. Tako je i Freddiev homoseksualizam vrlo blago prikazan što je skoro pa smiješno ako gledamo vrijeme u kojem živimo i čime nas mediji svakodnevno bombardiraju.
Bolji poznavatelji rada grupe mogli su primijetiti da je i nekoliko činjenica vezanih uz band promijenjeno samo da bi se dobilo na dramskom efektu i potpomoglo fokusiranju na Live Aid izvedbu.
Sve u svemu Bohemian Rapsody je vrlo zabavan film. Odlična gluma i dobar dijalog sa nekoliko izvrsno plasiranih komičnih situacija ( Mike Meyers i njegova opaska na mahanje glavom -fenomenalno ) uz naravno veliki broj hitova grupe Queen su svakako poziv da odvojite dva sata vremena i pogledate film.
Istinski fanovi će vjerojatno naći ponešto zamjerki, ali ne vjerujem da bi ih to trebalo previše zasmetati. Topla preporuka.