Skoko je posebno istaknuo srdelu, najčešće ulovljenu ribu u Hrvatskoj koja se, nažalost, najviše izvozi. U isto vrijeme, veći dio konzumirane ribe u Hrvatskoj dolazi iz uvoza. Kako bismo preokrenuli ovu situaciju, potrebno je promijeniti način na koji ponudimo ribu u našim ugostiteljskim objektima.
Mala plava riba, poput srdele i inćuna, tradicionalno se koristi za proizvodnju konzervi ili kao hrana za tune, ali rijetko se nalazi na jelovnicima hotela ili restorana. Skoko predlaže da se ova riba više koristi u turizmu, posebno za brendiranje Hrvatske kao destinacije koja nudi autentičnu i kvalitetnu ribu.
Ipak, postoje brojne prepreke na putu ka ostvarenju ovog cilja. Unatoč idejama i prijedlozima, značajnijih pomaka nema. Primjerice, projekt "Srdela snack", koji je zamišljao promociju i brendiranje jadranske srdele kroz ponudu jeftinih obroka svježe srdele u ugostiteljskim objektima, brzo se ugasio.
Ključan problem leži u našem odnosu prema ribi. Mnogi ljudi izbjegavaju pripremu ribe kod kuće zbog mirisa koji ostavlja. Međutim, trebamo promijeniti ovaj stav i početi govoriti da riba "miriše", a ne "smrdi", i time pokazati veće cijenjenje ovog važnog resursa.
Konačno, male plave ribe trebale bi postati više od samo našeg nacionalnog jela. Trebale bi postati simbol naše kulture i tradicije, dokaz našeg ponosa u prirodne resurse koje posjedujemo. Srdela i inćun trebaju postati za Hrvatsku ono što su hamburgeri za Zapad - ne samo popularan obrok, već i simbol nacionalnog identiteta.
Izvor: Novi list