-O fra Julijanu Ramljaku može se daleko puno toga više reći i napisati. Spomenuti podaci dovoljno govore o njegovu značaju kao čovjeku, redovniku i svećeniku, o njegovoj odlučnosti i ustrajnosti u obrani vjere, Crkve i hrvatskoga naroda, o njegovu odnosu prema čovjeku bez obzira kojem narodu, vjeri i staležu pripada, te spremnosti na žrtvu u obrani svojih načela po cijenu života. Njegov je pastoralni rad prvenstveno bio usmjeren na duhovnu izgradnju vjernika i čovjeka. Između ostaloga, to se posebno ogleda u radu s djecom i mladima općenito, sa svećeničkim kandidatima, u sudjelovanjima u vjeronaučnim natjecanjima i ministrantskim susretima, vođenju pučkih misija diljem splitske, šibenske i zadarske biskupije, te duhovnih vježbi. Dosta se angažirao i u obnovi i izgradnji crkvenih objekata. U Domovinskom ratu posebnu okrjepu pružao je hrvatskim braniteljima. Ramljak je ukupnim svojim bićem kroz život, bez obzira na uvjete, prolazio uspravno i nije se dao lomiti nasilnicima, svjedočeći svoju vjeru, svoje svećeništvo i redovništvo, svoje čovjekoljublje i domoljublje. Svakako, fra Julijan Ramljak spada među one hrvatske žrtve, koje su u hrvatskim zatvoreničkim patnjama ostavile poseban pečat. Neka ovdje nazočan njegov lik bude podsjetnik na još jednog heroja vjere. Neka njegov primjer i nas uči ustrajnosti, žrtvi, ljubavi i istini nebeskog kraljevstva u koji i mi želimo stići - rekao je na kraju šibenski biskup mons.Tomislav Rogić.
Fra Julijan Ramljak - Siverić, 5. XI. 1918. - Split, 16. XII. 2005.
Filozofsko-teološki studij završio je u Makarskoj. Za svećenika je zaređen. 1943. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata s Visovca je pastorizirao vjernike u župama: Dubravice, Kljake i Gradac kraj Drniša. God. 1947. uhitila ga je „narodna vlast“ i osudila na 18 godina robije s prisilnim radom i 5 godina gubitka svih građanskih prava. U Staroj Gradiški odrobijao je 15 godina. Nakon izlaska iz zatvora i kratkoga oporavka, opet se uključio u pastoralnu službu kao župnik na Studencima i u Stankovcima, pastorizirajući neko vrijeme i susjednu župu u Banjevcima. Svoja zatvorenička iskustva opisao je u knjizi Nečastiva urota. U jugozatvorima bio je zlostavljan, mučen glađu, premlaćivan, ponižavan i iscrpljivan teškim radom. Komunistima, njegovim tamničarima, bilo je najgore što ni batinama ni samicama nisu mogli slomiti njegov duh i vjeru. A još im je gore bilo kada su ga pustili na slobodu jer fra Julijan je svima sve oprostio i nikada ni o kome nije govorio s mržnjom. Naprotiv, on svim svojim mučiteljima prašta sve i blagosliva ih neizmjernom Božjom ljubavlju.
U Stankovcima bio je župnik od 1976-1991.g. Posljednje godine života proveo je u Drnišu i naposljetku u Omišu. Pokopan je na Visovcu 16. prosinca 2005.g.
Nakon završetka misnog slavlja šibenski biskup mons. Tomislav Rogić otkrio je i blagoslovio spomenik fra Julijanu . Spomenik se nalazi pored župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stankovcima. Spomenik je napravljen i otkriven na prijedlog mjesnog župnika fra Marka Nimca , izradio ga je kipar Slaven Miličević a izliven je u bronci uz velikodušnu financijsku pomoć župljana župe Stankovci.
Tekst i foto : Marko Ledenko-Mane
