I misno je slavlje moglo početi. Izmjenjivalo se skladna pjesma, služba Riječi, Župnikova jezgrovita i značajna propovijed o ljudskom životu kao „biti na putu", o potrebi putnika za hranom, za pićem i za okrjepom. Zato smo usrdno molili s cijelom Crkvom:
"Silni Bože, što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog."
Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija urešena bogatim koloritom: Župni barjak, barjak Bratovštine Gospe od Karmela, Srca Isusova, Prvopričesnički, a onda i novina: Krizmanički barjak.
Zahvaljujući trudu i vještim rukama gđe Jelke Srdarev kojoj je vjeroučiteljica tek usput pripomenula želju kako svoju, tako i krizmanika, da bi imali svoj barjak, isti je ubrzo osvanuo u svoj svojoj ljepoti i jednostavnosti, a naš Jole izradio mu je i prikladan nosač. Naši krizmanici, i nešto mlađi sedmaši, njih oko 70-tak, ponosno su koračali pod svojom zastavom.
Druga postaja bila je u parku, gdje smo nastavili pobožnu molitvu i pjesmu, a mnogi su pod hladnom drveća malo i odahnuli. Produžismo do župne crkve gdje je procesija završila, a potom ponijesmo svojim kućama radost svetog slavlja.
Još jednom javno posvjedočismo svoju vjeru u Gospodina koji je ostao s nama kao naš prijatelj i brat u Presvetom oltarskom sakramentu.
www.zupa-vodice.hr
{gallery}tijelovo2010{/gallery}
