INFOVODICE

U Njemačkom gradu Manheimu, pred tjedan dana su se neki ljudi potukli za toaletni papir. Neki su svršili i u bolnicu. U strahu da će dućani zatvoriti i neće imati što jesti u Njemačkoj je otimačina za toaletni papir. Za razliku Amerikanci pojačano kupuju oružje, tipično američka logika, sa oružjem se može svoj toaletni papir obraniti ili se eventualno tuđeg dočepati. Ipak to je zadnje što bi našem čovjeku palo na pamet, kod nas se prije otimaju za brašno, kvas, pulentu, ulje, šećer itd. Ja osobno sam kupio četvrtinu pršuta, veći komad pancete i domaćeg sira da imam za uskrs ako ovi dani potraju.

Prošlo je Božićno vrijeme, proslavili smo Isusovo rođenje, dočekali smo Novu Godinu, ispratili Tri Kralja i sada se lagano vraćamo u sivu svakodnevicu, naravno nekoliko kilograma teži. I u redu je da se malo više i masnije pojede, da je stol pun kolača, da se prima goste i ide u goste, da se obitelji i prijatelji sastaju. To je dio naše kulture. Sad bi samo trebalo onih nekoliko suvišnih kila koje smo nabacili nekako skinuti a to nije lako.

tako je naslovljen jedan mali interesantan članak u jednim Švicarskim novinama. Tax free day je dan u godini do kojeg prosječan građanin radi za državu. Od toga dana do kraja godine radi za sebe. Po podacima OECD-a i nekih drugih organizacija, prosječni Švicarac izdvaja 45 % pa je 14. lipnja taj dan do kojeg Švicarci rade za državu.

Kad smo ovo ljeto šetali po Prviću svratili smo u muzej Fausta Vrančića. Mogli smo osjetiti ondašnje vrijeme, kako su znanstvenici razmišljali na počecima moderne evropske znanosti. Kralj Rudolf 2 pozvao je našeg Vrančića na dvor u Prag za sekretara i diplomatu, a i kao čovjeka upućena u druge znanosti. Rudolf je bio lisac i uviđao je koliku prednost donosi znanje. Otprilike u isto vrijeme na dvoru je znanstveno je radio danski astronom Tycho Brahe po jednom drugom zadatku. On je za kralja trebao izraditi astronomsku tabelu.

Kad sam se ovo ljeto spuštao autom iz Križine i htio se uključiti na Tribunjski put dočekao me semafor na raskrižju u blizini škole. Počekao sam da dođe zeleno i ušao u raskrižje pa opet stao jer me drugi semafor pred zebrom nije puštao iz raskrižja. Blokirao sam promet, ljudi sviraju ali zakon je zakon i za preći preko crvenog predviđena je kazna.

Tako počinju stihovi jedne lijepe uspavanke iz pera Grigora Viteza. Pokazuju koliko su ljudi oduševljeni mjesecom već od malih nogu. I tako sjedimo ja i moja rodica na pitarima pod palmom, ljeto je, ljudi prolaze, ispred nas porat, a poviše se izdigao mjesec, velik kao što ljeti zna biti. Divota.

Pakistanka Sabatina James je u jednoj svojoj knjizi pisala kako je kao dijete sa roditeljima iz Pakistana došla u Austriju. Jedna starija susjeda voljela ju je i pomogla je obitelji da se snađu u za njih novoj sredini. Iz zahvalnosti njena majka je stariju gospođu pozivala nekoliko puta godišnje na kavu i kolače. Porculan iz kojeg je gospođa pila kavu i jela kolače ne bi se prao nego razbio i bacio u smeće jer je bio nečist. Pomislio sam tada, žena pretjeruje, pa to ne može biti.

Šetamo po velikom gradu. Lijepa je topla subotnja jesenska večer. Na jednom trgu su iznjeli štandove i klupe, pod jednim paviljonom svira ugodna muzika. Ljudi sjede ili stoje unaokolo sa čašom u ruci, čuje se žamor ponegdje smijeh. Mladi se ljuljaju u ritmu muzike. Osijeća se opuštenost, sigurnost, mir. Pa ipak nije svugdje tako i stvari se mogu gotovo preko noći promijeniti u napetost, strah, nesigurnost i rat. Mi se toga sjećamo i na mnogim mjestima u svijetu se događa upravo tako.

„Poštovani gosp. predsjedniče, dame i gospodo poslanici, poštovani pederi i lesbe, poštovani dvospolci, intersexualci, poštovani nijedno ni drugo, poštovani asexualci, poštovani pangender i pansexualci, poštovani transgender...." tako je otprilike u njemačkom parlamentu poslanik jedne stranke počeo svoj govor. Na upozorenje predsjednika da pređe na stvar, što misli reći, odgovorio je da još nije sve pozdravio te da se netko nebi osjećao diskriminiran nastavio je dalje nabrajati grupe sa različitim prefixima kao inter, trans, pan, quer, sa zvjezdicom....itd.

U Cochabambi, trećem po veličini gradu u Boliviji je krajem 1999. nastao rat za vodu. Po pričanju Oskara Oliviere, jednog od koordinatora pobune, vlada Bolivije je privatizirala vodu da bi ispunila nametnute uvjete za dobivanje daljnjih kredita od svjetske banke. Nepoznata firma "Aquas del tunari" je dobila koncesiju na vodu za 40 godina.