Stipe Šprljan

Stipe Šprljan

Nedjelja, 24 Prosinac 2023 00:03

Istinsko Svijetlo

"Isus Krist – put, istina i život" stoji sitnim slovima napisano na zadnjem staklu jednog taxija u njemačkom gradu Hesenu. Vozaču sada prijeti 1000 eura kazne za biblijski citat kao nedopuštenu religioznu reklamu. Čovjek je bivši musliman došao iz Irana koji je nakon jedne teške saobraćajne nesreće i više operacija odlučio da se ubije jer nije više mogao. Prihvatio je ponudu jedne starije žene da se pomoli Isusu za njega i prihvatio Isusovu pomoć, dobio ohrabrenje i ozdravljenje te sada opet vozi Taxi. Kao oduševljeni kršćanin nalijepio je ovu malu parolu na svoj taxi želeći ljude potaknuti na razmišljanje.

Nedjelja, 29 Listopad 2023 21:17

Gordijski čvor

Kaže se da u ratu najprije strada istina. Nedavno se čulo u svim vjestima kako su Izraelci raketirali bolnicu Al Ahli Baptist uz mnogobrojne žrtve, ponajviše djecu što je uzrokovalo velike protuizraelske proteste po svijetu. Zaraćene strane međusobno su se optuživale. Po medijima su se vrtile slike i izjave s obe strane a svi se oni danas uspješno služe tehnikama laži i propagande. Normalni građani željni informacija ne vjeruju više nikome nego se najčešće svrstaju na jednu od strana i konzumiraju informacije koje odgovaraju njihovom pogledu i to najčešće po alternativnim medijima u internetu.

Nekoliko dana poslije stižu informacije da bolnica uopće nije srušena već je raketa pala ili se neka slična explozija dogodila na velikom parkingu nedaleko od bolnice. Teško je to provjeriti i ljudi su zbunjeni ne znajući kome vjerovati.

Izraelci traže da im se vrate civili tj. taoci, postavili su vojsku na položaje, prijete i čekaju da počnu s upadom u Gazu. Izvode se i neprestana granatiranja raketama i avionima na pojedine ciljeve. Opominju narod Gaze da se iseli u južni dio. Egipat je uz to zatvorio granice i ne pušta ljude koji žele izaći iz pakla a ne pušta ni konvoje opskrbe i humanitarne transporte prema Gazi. Egipat i Jordanija kažu da Palestinci predstavljaju za njih sigurnosni rizik. Izgleda da arapske zemlje svoj arapski narod (Palestince) drže kao taoce jer ako narod napusti zemlju ostaju otvorene ruke nadmoćnijem neprijatelju da preuzme prostor.

S druge strane Izrael ima unutrašnje političke nemire i vlast misli uspješnim ratnim akcijama umiriti narod. Naprotiv narod je još ljući jer sumnja da je sve planirano od vlasti. Jedan dio ultra-ortodoksnih Židova su isto protiv Izraelske države jer smatraju da je diaspora u kojoj su Židovi stoljećima živjeli kazna Božja i jedino Mesija kojeg očekuju ima pravo povratiti njihovu državu. K tome još sukob ima potencijal da se proširi ukoliko bi se Hisbolah, dobro naoružani i daleko jači od Hamas-a, a time i Iran uključili u sukobe. Sirija je isto tradicionalni neprijatelj koji bi se isto mogao pokrenuti ukoliko se ukaže prilika. Izrael se mora dakle pripremiti i na drugu frontu na sjeveru protiv Hisbolah milicije koja već najavljuje da će se uključiti ako Izrael uđe u Gazu. Ionako već uz tradicionalnu mržnju imaju otvorene račune s Izraelom od prijašnjih sukoba za vrijeme Libanonskog rata i već desetljećima redovito šalju pokoju raketu na Izrael. Gordijski čvor.

Sam početak ovog novog sukoba između Izraelaca i Palestinaca ostavlja mnoga pitanja otvorena. Mnogim analitičarima je nejasno kako Izrael, kao moderna zemlja sa modernom armijom i najboljom tajnom službom u svijetu nije predvidila i spriječila upad Palestinaca i pokolj po obližnjim naseljima i na otvorenom rok-koncertu mladih nedaleko od Gaze. Na iznenadni i dobro organizirani upad Palestinaca iz Gaze, čak i zrakom sa paragleiterima, navodno je Egipat pravovremeno upozorio Izrael. Postoji teorija da je Izrael namjerno oslabio svoje granice prema Gazi, povukao dio vojske i prvih 6 sati nije uopće vojno reagirao s namjerom da napad iskoristi i napokon vojno riješi pitanje pojasa Gaze, naime da ga osvoji i očisti. U vojnim strategijama postoje ovakve tehnike da se dopusti ranjavanje da bi se opravdalo veće vojne udare.

Uglavnom svijet se podijelio za ili protiv Izraela odnosno za ili protiv Palestine. Zapadne zemlje stale su na stranu Izraela a muslimanske zemlje na stranu Palestinaca. Ostatak svijeta se također svrstao na jednu od strana. Ali stvar uopće nije crno-bijela, obe strane imaju putra na glavi, za obe se ne može reći jedni su dobri a drugi zločesti, jedni su žrtva a drugi nasilnici.

Izrael je zemlja nešto veća od Slovenije a sa tzv. okupiranim područjima još dvije Istre k tome. Gusto je naseljena, ima preko 9 miliona stanovnika, a sa okupiranim područjima još oko 400 tisuća. Jedna petina su Arapi koji tamo žive i rade, većim dijelom muslimani suniti.

Ima došljaka iz azijskih i afričkih zemalja različitih religija. Oko 74% su židovi koji se među sobom razlikuju najčešće po tome iz kojih su kultura doselili, tj. Iz Evrope i Amerike, iz arapskih zemalja i Etiopije i na kraju iz Rusije i zemalja nastalih raspadom SSSR-a. Jedan manji dio među njima su ortodoksni i ultra-ortodoxni židovi. Ima i kršćanskih židova koji obe religije povezuju i vjeruju da je Isus Mesija, zovu se Mesijanski židovi.

Tragedija Židova je počela nekoliko desetljeća nakon Isusova Uskrsnuća i stvaranja prvih kršćanskih zajednica. Isus je tada najavio da od hrama neće ostati kamen na kamenu. Naime nakon velike pobune Židova protiv Rimljana 70-te godine, razrušen im je hram u Jeruzalemu i prognani su iz zemlje te su se razlili po cijelom svijetu (dijaspora).

Pojavom Islama dobili su u islamskim zemljama a i na ovom prostoru nove neprijatelje, gdje su živjeli stoljećima kao podređeni. Na području Palestine su se izmjenjivale različite muslimanske dinastije. Tu je i Jeruzalem koji je sveti grad za sve tri svjetske religije. Za kršćane je tu bio Isusov križni put, za židove mjesto njihova hrama od kojeg je ostao samo "zid plača". Za muslimane je mjesto gdje je Muhamed uzašao na putovanje po nebu i tu su na mjestu gdje je bio hram izgradili veliku Al-Aksa đamiju. Nema tko nije ovim krajem i ovim gradom kroz povijest prošao i ostavio traga, čak i križarske vojske. Jačanjem kršćanske religije u zapadnim zemljama Židovi također nisu bili prihvaćeni, uskraćena su im mnoga prava i ponekad su bili proganjani. Na njihovo mjesto u staroj zemlji ostalo je malo Židova a slabo naseljen prostor popunili su s vremenom arapi.

Krajem 19 st. politički angažirani i imućniji Židovi u dijaspori su došli na ideju da kao narod nemaju mjesta u svijetu ni perspektive ako ne stvore svoju državu i da je vrijeme da počnu razmišljati o povratku. Po brdu na kojem je Jerurazelem dobili su ime cionisti. Mnogi tokovi povratka bili su od njih organizirani i čak Židovi koji nisu imali materijalna sredstva dobivali su novčanu potporu za povratak. Židovski bogataš Edmund Rothschild je podržao i financirao prva naselja. Među prvima su počeli dolaziti Židovi iz Rusije, početkom prošlog stoljeća za vrijeme progona u carskoj Rusiji.

Raspadom Osmanskog carstva nakon 1. svjetskog rata, Palestina i još neke okolne zemlje došle su pod upravu Engleske koji su dozvolili prvim židovma da se nasele u svoju staru zemlju. Mnogi su kupovali zemlju od Arapa i osnivali novi život. Stvarale su se zajednice, obrađivala se zemlja stvaralo se. Nevjerojatno je kako su uporno i s entuzijazmom pretvarali zapuštenu zemlju u plodnu i podizali naselja i gradove. Pred 2 svj. rat Židovi su se masovno naseljavali a nakon tragedije progona i uništavanja Židova kroz 2. svjetski rat mnogi su jedinu nadu vidjeli u svojoj novoj a ujedno i staroj domovini sanjajući o svojoj državi.

Arapi koji su tamo živjeli nisu prepoznali opasnost i čak su zajedno radili i obrađivali zemlju dok nisu s vremenom počele napetosti. Tadašnji predratni politički kaos pojačao je napetosti i sukobe. Nastajali su prvi konflikti sa Arapima. Židovi su se naoružali, stvorili tajne milicije i branili se od Arapa a kasnije i od Engleza.

Englezima je bilo previše pa su se povukli i prepustili problem UN-u. UN je dozvolio da Židovi osnuju svoju državu Izrael na dijelovima područja Palestine. Isto je ponuđeno Palestincima tj. dvije države, Izrael i Palestina na istom prostoru. Židovi su to prihvatili i proglasili svoju državu 1948 godine. Već iste noći sve okolne arapske zemlje napale su novu državu Izrael. Motivirani i naoružani židovi dobili su ovaj rat i proširili su svoj teritorij. Stotine tisuća Palestinaca pribjeglo je u Gaza-pojas i zapadni Jordan kao i u susjedne arapske zemlje gdje i danas mnogi žive u logorima. Ujedno su Židovima iz cijelog svijeta otvorena vrata za slobodno useljavanje i pomalo je jedan narod zamijenio drugi.

Svijest da im sam Bog dao zemlju Kaanansku između Jordana i mora i novi osjećaj povezanosti sa zemljom na kojoj žive koji nisu imali zadnjih 2000 godina, bili su uzrok njihova entuzijazma. Njihove svete knjige, stari zavjet pun je obećanja koje je Bog dao počevši od Abrahama zatim Jakova, njihova praoca. Tu ih doveo Mojsije nakon izgona iz Egipta, tu su imali svoje kraljeve i proroke, tu su stalno ratovali i ovisno o poslušnosti Bogu bili udarani, prognani i opet se vračali, sve do zadnjeg progona poslije Isusova vremena za vrijeme Rimljana.

U Lipnju 1967 g. nešto više od 10 godina nakon Suez-krize (1956) počeo je treći Arapsko-Izraelski rat. Provokacije Egipta time što su protjerali UN-snage na granici sa Izraelom zatim nagomilali vojsku na Sinaju a kao glavni povod i izazov zatvorili su Tiranski tjesnac za izraelske brodove. Nešto kasnije Izraelci su snažno preventivno udarili na Egipat uništeći im gotovo sve avione i komunikaciju. Zatim su uzvratili napad sa Jordanske strane i prebacili se na Golan. Rezultat rata je da su Izraelci osvojili Sinajski poluotok, Gaza-pojas, istočni Jeruzalem, zapadni Jordan i Golansku visoravan. Nešto kasnije Egipćani su pokušali ratom od 1968-1970 povratiti Sinaj, bez uspjeha. Obe strane su bile iscrpljene.

Tri godine kasnije u listopadu 1973. Egipat i Sirija žestoko su napali Izrael, jedni sa sjevera a drugi s juga i to na njihov najveći blagdan po čemu je i poznat kao Jom Kippur rat.

Peti arapsko-Izraelski rat trajao je oko 20 dana i imao je potencijal da se proširi ukoliko bi SSSR na strani arapa a time i Amerika na strani Izraela ušle u konflikt. Izrael se uspio obraniti a sve strane su se proglašavale pobjednicima. Rat je završio velikim žrtvama s obe strane i dugogodišnjim mirovnim pregovorima. Najvažnije je da je nešto kasnije Sadat, Egipatski predsjednik ponudio mir Izraelu a za uzvrat tražio nazad Sinajski poluotok, što je i dobio. Slično su Izraelci htjeli napraviti i sa Sirijom, dati Golansku visoravan za mir ali nije uspilo. Izrael je dakle kupio mir sa Egiptom, istovremeno su Egiptu zavezane ruke, ukoliko prekrši sporazum mogao bi opet nekim budućim ratom izgubiti Sinai.

Pred 30 god. je i Jordanija sklopila mirovni ugovor sa Izraelom. Time su Egipat a kasnije i Jordan prekršile dogovor između Arapskih zemalja u Khartumu 1967, tri NE Izraelu. Nema mira, nema priznanja, nema dogovaranja.

Arapi su kao i Židovi semitski narod. Po Bibliji su oboje potomci Sem-a najstarijeg sina od Noe. Po tome izraz arapski antisemitizam nema smisla jer su oba naroda semiti. Od Sem-a je dakle pra-pra unuk Abraham s kojim je Bog sklopio savez. Mnogi znaju priču o Abrahamu i njegovu sinu Izaku ali postoji i druga priča i o Jišmaelu prvom Abrahamovu sinu sa sluškinjom Hagar. Kad je Hagar bila trudna malo se osilila pa ju je Sara prognala. Anđeo Božji je sretne na putu i reče da se vrati i da bude poslušna Sari. Reče joj i da će roditi sina i da ga nazove Jišmael: "...on će biti ko divlji magarac, ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega..." (Postanak 16). Kad se rodio Izak onda Abraham na Sarin zahtjev protjera sluškinju i sina Jišmaela. Opet ih sretne Anđeo žedne i iznemogle u pustinji, pokaže im bunar u blizini kojeg nisu vidjeli i obeča da će od Jišmaela biti veliki narod jer je Abrahamov sin. Jišmael je oženio ženu iz Egipta i živio u pustinji. Začetnik islama Muhamed poziva se kao i svi muslimani da su potomci Išmaela, prvog Abrahamova sina sa sluškinjom.

Ham je treći sin Noe koji je osramotio Oca pa ga je Noa prokleo i rekao da će njegov sin Kanaan biti sluga njegove braće. Kasnije izlaskom iz Egipta Izraelci su nastanili upravo zemlju Kanaansku.

Problem Arapa je da su fatalisti. Bilo što da rade sve je određeno sudbinom. I samom islamskom religijom je takav način razmišljanja podržavan, sve je "Allahova volja", nema prostora za osobnu odgovornost. Odnos Boga i čovjeka je služavski ili čak robski. To potiče pasivnost i nekreativnost, što se i poklapa sa slikom Jišmaela kao sina od sluškinje koji nema nasljedstva. I islamska društva mogu funkcionirati samo ako imaju čvrsta vladara a narod su podanici. Za razliku Židovi se osjećaju od Boga izabrani, povlašteni što podiže njihovu samosvjest, kreativitet i osjećaju se nadmoćni.

Arapi, kao muslimani ne mogu ni živjeti u nekoj svjetovnoj državi gdje bi bilo ravnopravno mjesta za druge religije. Po njihovom shvaćanju Islam mora biti prvi a svi drugi (židovi i krščani) mogu biti samo podređeni i podanici. Dakle rješenje o zajedničkoj državi je neostvarivo. S druge strane rješenje da se organiziraju dvije države na ovom malom teritoriju koje su predložili najprije Englezi i kasnije UN također Arapi nisu htjeli prihvatiti jer bi time priznali pravo na postojanje Izraelske države. Za Arape su Židovi na tom području strano tijelo koje treba prognati ili uništiti i zato nisu bili spremni na politička rješenja. Sa židovske strane teško je pregovarati s onima koji nisu spremni na kompromise i za koje je jedina opcija uništiti ih. Kroz ovi kratki pregled ratova Arapi su se odlučili za rat i ujedno porazom gubili teritorij.

Inače, Palestina kao naziv područja današnjeg Izraela spominje se u povijesti kao rimska provincija i dobila je ime po Philistejcima koji su naseljavali to područje te za vrijeme Izraelskih kraljeva i bile su česte bitke između njih i Izraela (David i Goliat). Naziv Palestina koristili su i Englezi za vrijeme njihova mandata a zapravo tek u novije vrijeme posebno nakon osnutka PLO Arapi na tom području su počeli koristiti naziv Palestinci kao svoj nacionalni identitet.

PLO (palestinska oslobodilačka organizacija) osnovana 1964 od arapske lige i predstavljala je interese Palestinaca da povrati i oslobodi teritorij Palestine. Naravno da je u programu nepriznanje Izraela i oružana borba za povrat prostora Palestine, što su godinama i provodili. Fatah je najača frakcija unutar PLO, lijevo je orijentirana i ima isti program oružane borbe. PLO je napokon 1988 proglasila Palestinsku državu na okupiranim područjima Zapadnog Jordana i Gaze. Svjesni da ratom nemogu ostvariti svoje ciljeve, PLO je počela sa Izraelom pregovore 90-tih godina poznate kao Oslo-mirovni pregovori. Tu je čitav niz pregovora u više godina. Prostor zapadnog Jordana za početak pokušao se podjeliti na palestinska i izraelska područja u pojedine ili čak zajedničke sigurnosne i političke kontrole. Prostor je izgledao kao leopardova koža a područja su do danas ograđena zidovima ili žicom. FATAH ima danas kontrolu na autonomnim područjima Zapadnog Jordana. Palestina je danas država bez prostora i priznale su je oko 130 zemalja.

Oslo pregovori se smatraju neuspjelim jer je 2000. godine počela 2.intifada (ustanak) Palestinaca, odlučili su se opet za oružanu borbu. Od tada Izraelci imaju svoju strategiju i na okupiranom području Zapadnog Jordana grade povremeno nova naselja što se u svijetu osuđuje kao protiv dogovora ili protiv rezolucija UN.

Godine 2005, Izrael je iselio svoj narod prisilno iz Gaze i ustupio ga palestincima vjerovatno nadajući se miru. Prostor Gaze je velik kao poluotok Pelješac i tu živi oko 2 miliona Palestinaca. S vremenom je tamo vlast preuzela islamistička HAMAS čiji je jedini cilj uništiti Izrael i povratiti cjelokupno područje Palestine. Od tada je neprestano raketiranje na Izrael iz Gaze, zbog čega je više puta eskalirala situacija i često je moglo doći do otvorena rata. Sadašnja situacija je najozbiljnija do sada i mislim da će Izraelci krenuti u čišćenje prostora i povratiti pojas Gaze osvojen ratom 1967. Vjerojatno i zato jer se u moru ispred Gaze nalaze velike rezerve plina. Gordijski čvor.

Možda se baš u današnja vremena ispunjaju riječi proroka Ezekiela iz 6. stoljeća prije Krista, zapisane u Bibliji; Ezekiel, glava 36, vers 20-26

 

 

 

 

 

Nedavno je u Berlinu netko vidio lavicu iza nekog grma i obavijestio policiju. Čak je i na tv bila slika životinje koja bi mogla sličiti na lavicu. Organizirali su se lovci, vatrogasci, policija i pretraživali su 2 dana parkove i šume Berlina. Čak su helikopteri bili u akciji. Iako se nitko nije javio da je izgubio lava ipak je opasnost bila u zraku. Napokon su neki biolozi ustanovili po obrisima sa slike da se ne radi o lavici već je vjerojatno divlja svinja. Ako se ne varam slično sam čuo na radiju nekoliko dana poslije na jednom drugom mjestu također su vidjeli lava ali analizom izmetina su ustanovili da je i ovaj lav vegetarijanac.

Nije ni čudo, nekoliko dana je bilo pretoplo, preko 30° C i na svim javnim medijima se zaplašuje narod o strašnim vrućinama koje nas očekuju. Ljudi su već vidjeli Evropu kao veliku stepu po kojoj lunjaju lavovi. Nije ni čudo da su im se pričinjali lavovi.

Sredinom srpnja je val vrućine zahvatio južnu Evropu, na nekim mjestima su vrućine dostizale 40°. Otprilike tjedan dana prije ovog vala čuo sam na radiju informaciju da je na Siciliji 43°C. Začudilo me pa, ne budi lijen pogledam odmah na internet, kad ono stoji 32°C. Opet su se javili i "stručnjaci". Njemački institut za zdravlje koji je prijašnjih godina brojio incidence i mrtve od korone sada navodi da je Njemačka u zadnje 3 godine imala 20 000 mrtvih od vrućine.

Njemački opozicioni političar Martin Sichert se potrudio provjeriti i našao je da statistički podaci govore drugačije. Pred 7 godina tj. 2015 umrlo najviše ljudi od vrućine i to 60, dok je 2020 bilo 9 a 2021 je bilo 15. I vizualno se ljudima pokušava utjerati strah od ljeta. Dok su se temperature iznad 20° pa do 30° prije prikazivale zelenom bojom na kartama u vremenskim prognozama, danas se ove normalne ljetne temperature oslikavaju sa crvenim bojama što ljudima sugerira da su strahovite vrućine. Također i ESA, evropska firma za slanje satelita u orbit objavila je prognoze za strahovite vrućine u Evropi, do 48°. Isto su i novine bile pune velikih naslova koji sugeriraju da dolaze strahovite vrućine, u smislu - Evropa izgara od vrućina. Ne samo suša ili požari već mozak se smanjuje proteini u organizmu počnu kuhati kako je jedan moderator, sam liječnik objašnjavao na primjeru kuhanih jaja.

Ali bilo je prije vrućih dana, ne samo kod nas već i centralna evropa znala se zapaliti od vrućine. Tko ima vremena može potražiti vremenska izvješća unazad više desetljeća po starim novinama i naići će na naslovnice sa temperaturama preko 40 stupnjeva.

Vratimo se na ovaj zadnji val vrućine. Ugrijalo je, nema šta, ljeto je. Buknuli su i požari po Grčkoj. Po Grčkoj kao i kod nas ima uvijek ljeti požara, a zna biti i vruće. Ima i prirodnih požara kad np. munja zapali prirodu iako su obično one druge vrste požara koje nastaju od nepažnje i igre s vatrom a ima i onih koji čiste teren ako ga je netko utjecajan zamjerio za gradnju. Požar na Rhodosu u Grčkoj je nešto veći pa su ga svi mediji iskoristili za propagandu o zagrijavanju i promjeni klime. Slike o štetama i paničnom bjegu turista (oko 20-30 000 turista) su se vrtile po medijima. Javili su se i stručnjaci s procjenama o neizbježnoj klimatskoj katastrofi.

I meni je izgledalo stravično dok nisam vidio snimke pilota iz putničkog aviona sa 10 km visine gdje požar odozgo ne izgleda ni približno tako strašno kako ga ovi medialno predstavljaju. Snimku je objavila austrijska novina "Weltwoche" od 26.07.

Igrom slučaja baš je na tom području u planu izgradnja niza vjetrenjača. Neki alternativni mediji su čak objavili planove i dozvole za njih.

Njemački ministar zdravstva zatekao se u Italiji na godišnjem i u svom twitu pojašnjava kako je strašno i da ne treba većih dokaza za promjenu tj, zagrijavanje klime. Daje i savjete Talijanima kako trebaju dijeliti vodu i otvoriti crkve kao skloništa da se ljudi sklone od vrućine. Ovi su ga napali da što se mješa jer oni žive od turizma i lijepih vrućih dana.

U planu su mjere ograničenja kretanja, zabrana izlaženja iz kuća zbog vrućina, zabrana mesa i druge mjere koje političari pripremaju da ljude spase od vrućina kao što su nas spašavali od korone. Nebi se čudio da izmisle cjepivo protiv vrućine. Za sreću, malo je sada stalo jer vrijeme ne sluša uvijek i ne ide im na ruku. Naime poviše Alpa u velikom dijelu Evrope je zahladilo, pada i kiša a ljudi nose jakne usred ljeta.

Nije ovo od danas. Sjećam se još iz školskih dana u tadašnjim naučnim časopisima pojavile bi se prognoze o zagrijavanju zemlje, promjeni klime, topljenju polova koje bi uzrokovalo dizanje razine mora i to na više metara. Već onda sam vidio u mašti kako ljudi vežiju brodove kod kapele Srca Isusova. Eto, od onda već skoro 50 godina i još su uvijek kaići u portu. Da, more se zna izliti preko rive kao pred nekoliko godina ali ja se kao dijete sjećam kako nam je dnevna soba više puta poplavila. Stavili bi da na sifon čep i pritisli bocom plina da more ne uđe kroz kanal ali bi se isto znalo preliti preko praga.

Na privatnoj Austrijskoj "Servus Tv" sam slušao jednog meteorologa koji govori da postoje standardi u mjerenju temperature i to na 2 metra visine u sjeni. Ako je takva temperatura 30° onda na sunčanoj strani može doseći do 60° ili poviše asfalta 80°.

Znanstvenik za medije prof. Norbert Bolz u istoj emisiji govori da se jednostavno ne želi biti objektivan već da se želi ljude držati u stalnom strahu. Ustrašeni ljudi su spremni da ih se pritisne političkim programima koje u normalnoj situaciji i pri zdravom rauzmu nebi dozvolili.

Ljudi su zbunjeni i preopterećeni kad im se iz dana u dan nove katastrofe najavljuju, novi toplinski rekordi i katastrofalne prognoze unatoč što se nekoliko dana kasnije dozna da su temperature zraka mjerene neposredno poviše asfalta. Kaže da je povjerenje u politiku i medije spalo na nulu.

U članku "Die CO2-Theorie ist nur geniale Propaganda“ ili prevedeno "CO2 teorija je samo genijalna propaganda" od Guenter Ederer koji je njemački "Welt" objavio 2011. stoji da oko 800 znanstvenih radova u svijetu zadnjih godina ne podupiru teorije o znatnom utjecaju čovjeka na CO2 i zagrijavanju zemlje ili teorije staklenika. Mnogi ovi znanstvenici vide stvari različito, razvijaju različite teorije koliki je utjecaj čovjeka ali su složni u jednom da najveći utjecaj na klimu na zemlji imaju aktivnosti sunca. U ovom članku je citiran text iz 1998 g. od Nigel Calder, čuvenog britanskog znanstvenog novinara:
"Sve stranke industrijaliziranih zemalja, bilo desne ili lijeve, usvojit će teoriju globalnog zagrijavanja od CO2. Ovo je jedinstvena prilika da oporezuju zrak koji udišemo. Budući da navodno spašavaju svijet od toplinske smrti, političari će također dobivati pljesak za to. Nijedna stranka neće odoljeti ovom iskušenju."

Ovo sve govori, radi se o poslu, zaradi, o koristi financijske elite. Zato ne čudi da se danas u medijima čuju samo glasovi podobnih "korumpiranih" znanstvenika koji su na političkoj liniji, koji podržavaju ovaj narativ klime, sve ostalo se medijski blokira.
Fizičar i nobelovac John F. Clauser je na skupu "Quantum Korea 2023" ovaj klima-narativ nazvao jednostavno laž: "Promjene u klimi nisu nikakva kriza". Kaže da se neistine o klimi šire iz političkih i oportunističkih razloga. Dr. Patrick Moore, suosnivač od Greenpeace u jednom svom govoru 2015 kaže da ne postoje nikakvi dokazi da je CO2 kriv za lagano zagrijavanje zemlje u zadnjih nekoliko stoljeća tj.od najdublje točke malog ledenog doba. "Da čovjek ima znatan utjecaj na klimu je samo jedna hipoteza.....Ali postoji neoboriva sigurnost da je CO2 nezamjenjiv element u održavanju života na zemlji. Bez njega bi zemlja bila mrtvi planet. Unatoč tome se našoj djeci i javnosti tvrdi da je on štetan i otrovan plin koji razara život."

U Lipnju 2022 su 300 znanstvenika, među kojima i nobelovac dr. Ivan Giaever potpisali "Word Climate Declaration". Ova izjava nosi naslov "There is no climate emergency" (Ne postoji klima-kriza). Ovo je nemoguće nači u javnim medijima. Dakle jedne objektivne znanstven diskusije nema, nije ni u interesu. Postoji zapravo samo propaganda s ciljem manipuliranja naroda i da se znanstvena diskusija blokira.

I sama zemlja prošla je topla i hladna razdoblja. Klima se mijenja i uvijek se mijenjala a život se prilagođavao tome. Prof. Jorgen Peder Steffensen je specijalist za bušotine u ledu na Niels-Bohr institutu u Copenhagenu. Njegov tim je na temelju dubokih bušotina (do 3000m) u ledu na Groenlandu rekonstruirao klimu zadnjih 10 000 godina. Ustanovili su da je prije 10 000 god. prosječna temp. na Groenlandu bila veća za 2,5 stupnjeva nego danas. Između 4000 do 2000 god je opet opala za 2,5 stup. U vrijeme srednjeg vijeka opet se popela (tzv. topli srednji vijek). Prof. Steffensen kaže da je najhladnije vrijeme zadnjih 10 000 g. bilo otprilike pred 1875 kad je počelo mjerenje temperature. Sad mi postaje jasnije kako su stari Rimljani osvojili veliki dio Evrope noseći samo haljinice (minice.) Mi se nalazimo u jednom malo toplijem razdoblju malog ledenog doba.

Bivši Američki predsjednički kandidat Al Gore, koji je zaštitom prirode stekao ogromne novce, prognozirao je 2007 g. da će zaleđeno more sa Arktisa nestati do 2015. Led naravno nije slušao ove prognoze i još ga ima. Na Antarktisu, na jugu je od 1979 led stabilan i još se od 2009 do 2019 povećao za 5305 km2. Tu Epoch Times navodi naučnicu dr. Julia R. Andreasen sa univerziteta Minnesota koji prate kretanja leda i lomove ledenjaka na polovima. Tako ima više primjera nestajanja leda i lomljenja ledenjaka ali ima s druge strane i nastajanja leda.

Naravno da se nastajanje leda ne uklapa u novi narativ o zagrijavanju klime i stoga ne objavljuje u javnim medijima.

Dakle, jest da je na nekoliko mjesta ovo ljeto nekoliko dana ili tjedana bilo prevruće ali isto tako bilo je i relativno hladnih i kišovitih dana na drugim mjestima. A na južnom dijelu zemlje gdje je sada zima hladnije je nego obično. Nedavno je u Južnoj Africi padao snijeg.

Možda se nije klima znatno promijenila već bi se moglo reči da se malo poljuljala. Ne toliko zbog prirodnih utjecaja, niti zbog fosilnih goriva, niti zbog krava već zbog zloupotrebe male grupe moćnika, samozvanih bogova, koji već desetljećima u tajnosti pokušavaju neprirodnim metodama utjecati na vrijeme u strateške vojne i ekonomske svrhe.

Tu su najvažnije zamagljivanje neba metalnim česticama ili sumpornim oksidima tzv. Chem-trails. Zatim HARP sistemi kojih ima raspoređenih po cijelom svijetu a jedna od većih, kako sam čuo nalazi se upravo u Hrvatskoj. Kako je uopće moguće da u demokratskim zemljama postoje mogućnosti da se tajni programi provode? Gdje su visoki oficiri čija je dužnost braniti zemlju i narod a morali bi ovo primijetiti?

Ako netko još uvijek misli da su 0,04% CO2 uzrok zagrijavanja klime zašto onda podržavaju i podupiru programe izgradnje i prelaska na solarnu energiju i vjetrenjače. U Evropi su ogromna polja pokrivena solarima i beskrajne šumske površine posječene da bi se postavile vjetrenjače i time zadovoljili relativno mali dio potrebe za energijom. A upravo šume i zelena priroda su jedine sposobne razgraditi ovaj plin i pretvoriti ga opet u kisik. Uz to solari isto reflektiraju sunce nazad i zagrijavaju zrak a veliki parkovi vjetrenjača uzimaju energiju vjetra ili koče vjetar u njegovom prirodnom strujanju te time utječu na vrijeme. Uz to postoje problemi kod recikliranja istih zbog velikog utroška energije i zagađenja okoliša.

Mi ljudi se moramo briniti o prirodi i sačuvati je, to nam je i od Boga dano u zadatak ali ne smijemo nasjedati na laži i licemjerje samozvane elite. Tako povjerenik američkih predsjednika za klimu John Kerry hvali se da nema privatni Jett, pripada naime njegovoj ženi. Steven Spielberg, poznati režiser i klima-aktivist ima jahtu koja dok zagrije motore proizvede više CO2 nego obiteljski auto za cijelog našeg života. Nekoliko luxusnih brodova hotela "cruizeri" izbace više smrada u isto vrijeme nego svi auti u njemačkoj. Za okultnu elitu je čovjek glavni krivac te za spasiti zemlju treba uništiti čovjeka. Mi obični ljudi trošimo njihov zrak zato ljude treba smanjiti, što i čine već dugo i programima eugenike. Ne samo ratovima, siromaštvom i glađu, već bolestima, kemijskim otrovima u svim produktima, cjepivima, uništavanjem seljaka te kontrolom hrane itd.

Izvozi se smeće iz bogatih zemalja u siromašne zemlje gdje se onda na otvorenim vatrama pali bez ikakvih filtera kao i paljenje kablova da bi se oslobodio skupocjeni metal. Gledao sam jednom paljenje autoguma negdje u arapskom svijetu. Ogromna brda starih guma i jedna neprestalna ogromna vatra sa crnim dimom koji se vidi čak iz satelita. Sve motorne sportove kao formula 1 treba ukinuti. Utrke i svakodnevni treninzi bespotrebno zagađuju okolinu. Zatim ratovi, gdje paljenja i miniranja naftnih i plinskih bušotina i vodova uzrokuju ogromnu ekološku štetu. Tu treba stezati a ne malim ljudima uskraćivati meso i prirodnu hranu, zabraniti grijanje na drva ili ograničavati kretanje.

I mi jednostavni ljudi možemo doprinijeti zaštiti naše zemlje da ograničimo naš osobni konzum, da se odnosimo štedljivo prema energiji, sirovinama, hrani i vodi. Da reduciramo otpad i koliko je moguće ne koristimo plastiku. Možemo više kupovati regionalne proizvode i time skratiti putove obskrbe, slično možemo tražiti poslove u blizini stanovanja, itd.
Jedno je sigurno, financijska elita vidi u klima ideologiji jedan veliki biznis a koruptni političari dodatnu zaradu. Oni nas neće spasiti ni od vrućine niti od bolesti.

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

 

Nedjelja, 28 Svibanj 2023 00:18

Ruach HaQodesh

Negdje u korizmi prije 15-tak godina bili smo u jednoj hrvatskoj zajednici u Njemačkoj, nedaleko od nas na pripremama za Uskrs. Bilo je propovjedi, pjevanja, molitve u jezicima, blagoslova polaganjem ruku i padanje u Duhu. Odjednom pomalo ljude je zahvatilo ushićenje počeli su slaviti Boga, pjevati, plesati, okretala se poloneza po crkvi. I sami svećenici bili su iznenađeni. Na kraju fra. Smiljan uze mikrofon i kaže da je malo nezgodno ovakvo veselje u korizmi ali da je ovo izuzetak jer nemogu Duhu Svetom zabraniti da djeluje. Upravo tako, Duha Božjeg se ne može zaustaviti. Tko može zaustaviti najveću snagu u svemiru?

Evo nam blagdan Duhova, kaže se da je to rođendan crkve u smislu zajednice vjernika ili naroda Božjeg. Neke crkve će se okititi simbolima plamenih jezika, možda će se naći i slika goluba kao simbola Duha Svetog, otpjevati će se jedna pjesma Duhu Svetom, sve lijepo i dobro.

Na kraju, na izlasku iz crkve ispratiti će se i Duha Svetog lagano vani jer zna se, On zna biti malo "nezgodan".

Mnogi kršćani žele miran život, malo pobožnosti, nekoliko pravila i važno je ne zamjeriti se nikome. A Duh Sveti je zahtjevan. On oživljava, budi, pokreće, aktivira, motivira ali i daje sve što se treba u prvom redu mudrost, kreativnost i snagu. Nema granica ali nije naprasit, ne sili nikog, pogotovo ne onog tko ga ne želi.

Današnje službene crkve katolička, pravoslavne, evangelička i druge velikim dijelom su se zatvorile Duhu Božjem te otvrdli u svojoj religioznosti i tradiciji s jedne strane ili se otvorili duhu svijeta s druge strane. Nije čudo da se suše jer su zabranili Duhu djelovati. Duhu Božjem kojeg nam je Isus ostavio i koji nas u svemu treba poučiti i to u pravo vrijeme ovisno o našoj zrelosti.

Zato me ne začuđuje da same crkve uljuljane u svakodnevicu i omamljene duginim bojama nisu prepoznale opasnosti koje današnjeg čovjeka vrebaju. Ne vide duhovni rat kojeg sile zla vode protiv čovjeka na svim razinama a trebali bi imati dar razlikovanja duhova. Ovi frontovi zla su se u zadnje vrijeme toliko raširili i ojačali da običan čovjek izgubi pregled i osjeti nemoć.

Najuobičajeniji front su ratovi, krize, glad, golotinja i sirotinja. Toga je oduvijek bilo i gotovo da se prihvaća kao normalno, čuje se u vjestima i ide dalje. Ništa se ne poduzima da se konflikti riješe već naprotiv zvecka se oružjem i huška se zaraćene strane uvijek poluistinama i lažima. Ako se neki konflikt i riješi ostavlja se uvijek dovoljno žerave da može po potrebi opet planuti.

Jedna od tih frontova je bila tzv. pandemija zadnjih godina koja je ostavila strahovite ožiljke na fizičko i psihičko zdravlje, na međuljudske i obiteljske odnose a najviše na djeci. O nadsmrtnost i o exploziji mnogih bolesti teško je govoriti, prikrivaju se u javnosti, materijala ima, brojevi su tu u svim službenim statistikama. Ujedno je to bila i jedna vrsta probe koliko daleko mogu zlikovci ići u direktnom sakaćenju čovjeka injekcijama i kako sljedeći put biti uspješniji. U tom pravcu idu i pripreme novih ugovora sa WHO (SZO) čime bi se sve ovlasti prepustile jednoj privatnoj organizaciji koja se zadnjih desetljeća pretvorila u paklenu organizaciju. Oni bi proglašavali pandemije i uvodili mjere neovisno o državnim legalnim vlastima.

Jedna daljnja fronta je trovanje čovjeka. Ponajprije hranom, ne samo nezdravom ishranom već i raznim dodacima i otrovima koji se stavljaju u hranu, uvođenje insekata, umjetnog mesa i genetske manipulacije biljaka i životinja, zatim neprirodnih šećera u piću i zatrovane vode nitratima, herbicidima, hormonima i sredstvima za dezinfekciju. Zatim trovanje kroz osobnu higijenu otrovima u kremama, pastama za zube, sprejevima protiv znojenja i sl. Isto i trovanjem klasičnim cjepivima kojima se dodaju tvari koje ne pripadaju u ljudski organizam. Tu dolazi još i trovanje ljudi prskanjem avionima iz zraka tzv. chemtrails.

Chemtrails prelazi i u jednu daljnju frontu a to je manipuliranje vremenom tj. nevremenom. Ta istraživanja su davno počela u vojno-strateške svrhe. Prskanjem metalnih nano-čestica koje ioniziraju vlagu u zraku koja onda reagira na elektromagnetske frekvencije. Time se pokušava kontrolirati kretanje i gomilanje oblaka. Izgleda da se tehnika pokazala praktična i za polagano trovanje mase jer kišom metali padnu na zemlju i nisu nimalo zdravi. Ponekad je cijelo nebo izmrežano bijelim crtama a nekad se vide potpuno neprirodni oblaci.

Manipuliranje vremenom dovodi u jednu novu frontu a to je klima. Kao i zdravlje, klima je sveprisutna i praktična za globaliste, sotonsku oligarhiju koja time opravdava svoje planove uništenja čovjeka. Kao i pandemije ovaj se narativ oslanja na lažima i poluistinama tzv. eksperata i znanstvenika. Previše je ljudi kažu, ljudi proizvode CO2 i uništavaju klimu. Izmišljaju se i pokušavaju provesti projekti mjerenja CO2-otiska, 15-minutni gradovi, ograničavanja i kontrole kretanja itd.

Daljnja fronta je uvođenje digitalne valute koja je nezamjenjiva u službi potpune kontrole pojedinca, njegovih potreba, kretanja, potrošnje, interesa, socijalnog života ali i kažnjavanja u slučaju neposluha. Čovjeka treba izolirati, sve obiteljske, socijalne i interesne veze treba raskiniti ili preko internetskih socijalnih medija zadušiti. Potpuna poslušnost se zahtjeva jer u protivnom ne može se preživljavati.

Sljedeća neprijateljska fronta je na socijalnoj i moralnoj razini uvođenjem gender-ideologije. Jedna cijela lepeza novih izmišljenih spolova nameće se već djeci u vrtićima i školama dovodeći djecu u nesigurnost i s vremenom nesposobnost za normalni obiteljski život koji je glavni temelj društva. Majke i očevi se zamjenjuju sa roditelj 1 ili 2, majka postaje samo roditeljica a majčino mlijeko je postalo ljudsko mlijeko. Quer, trans, drag-queen und homo obilaze vrtiće i škole i propagiraju svoju ideologiju i što je najgore, ovdje na zapadu crkveni vrtići prednjače u prihvaćanju ovog zla. Tu bi mogli dodati ubijanje nerođenih, trgovina s djecom, nestajanje djece i ubijanje u ritualne svrhe. Uništenje djece je zapravo najvažniji cilj.

To je sve raslo i razvijalo se kroz zadnja desetljeća, više ili manje prikriveno a time i teško prepoznatljivo da bi na kraju toliko kulminirao da se više ništa i ne skriva. Razaranje čovjeka, obitelji i društva je u zadnjoj fazi, igra se otvorenim kartama i ne skriva se više ništa a ipak ljudi ne vide i nežele vidjeti. Toliko je toga na svim frontovima i sa svih strana da su ljudi zbunjeni i preopterećeni. Postaju nezainteresirani, pasivni i apatični.

Službene Crkve nisu ništa ili vrlo malo od ovog prepoznale, upozorile i usprotivile se. A njihov je zadatak, ako imaju Božjeg Duha da upozoravaju na zamke zloga. Isto da hrabre, jačaju, tješe, potiču, ozdravljaju, savjetuju i podižu čovjeka. Gdje su darovi Božjeg Duha koji im je dan kao np. mudrost, razlikovanje duhova ili jakost ? Isus nam je jasno rekao da smo u svijetu ali nismo od svijeta. Crkva koja je izgubila busolu i prihvaća sotonske ideologije jednu za drugom da bi zadržala narod u hladnim zidovima katedrala izgubiti će na kraju svoje vjernike.

Ljudima smrdi ovakva politizacija crkvi, osjećaju se od crkve izdani.

Jedina nada je da je kroz sve ovo vrijeme bilo i ima crkvenih ljudi jaka duha koji su mnoge stvari prepoznali ali čiji je glas zadušen kroz teološko polemiziranje, kroz hijerarhijske sisteme i okorjelosti crkvene elite pa čak i njene pokvarenosti.

Nedavno čitam u članku od Petra Hahne, političara, novinara i evangeličkog teologa da u Njemačkoj i Austriji svaki treći vjernik razmišlja o izlasku iz crkve. Vjerojatno misli na evangeličku crkvu ali u katoličkoj je isto stanje, možda i gore. K tome, veliki broj vjernika je već izašao u zadnjih nekoliko godina. Stanje se ne može usporediti sa našim jer u Njemačkoj se plača crkveni porez pa ako se već ljudi ne slažu sa svojom crkvom onda je ne žele ni financijski podržavati.

Za utjehu ima zdravih kršćanskih zajednica različitih konfesija, mnoge su od onih koje ne podliježu nekakvoj uspavanoj hijerarhiji. Oni se vode Duhom a ne poslušnošću nadređenima. Oni ne ulaze u kompromise sa zlom, niti prihvaćaju bolesne ideologije. Oni srcem slave Boga kroz pjesmu i ples, kao što je kralj David plesao kad su nosili Kovčeg saveza u Jeruzalem. Oni čitaju i navještaju Riječ Božju. Oni ne zatvaraju crkve u nevolji, ne skrivaju se niti strahuju.

Oni ne ostaju samo na molitvi nego svoje poslanje uzimaju ozbiljno, hrabre, tješe, podižu. Oni uzimaju ozbiljno autoritet djece Božje, ne male djece koji su još na mlijeku već sinova i kćeri koji imaju zube (kako bi se apostol Pavao izrazio). U Isusovo ime polažu ruke, liječe, blagoslivljaju, pomazuju. Oni znaju da nije zlo ono koje ima zadnju riječ i zato naređuju silama zla i proklamiraju u Isusovo ime. Mnogi imaju proročke snove i vizije.
Upravo kako je Isus onda rekao u povezanosti s Duhom kojeg nam je obećao i "biti ćete mi svjedoci sve do nakraj zemlje" i "... činiti ćete čuda veća od ovih".

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

 

Srijeda, 05 Travanj 2023 11:35

Faraon

Pred nekoliko godina, na putu za Njemačku uhvatilo nas je nevrijeme. Kako je bilo već kasno a put se odužio svratili smo u jedan hotel u Passau, gradu nedaleko od granice. Pored recepcije je visila velika slika s temom nekakve bitke. Dolje u objašnjenju stoji autor i što slika predstavlja. Jedan biskup iz tog kraja u vrijeme seljačkih buna puca topovima sa brda na svoje kmetove jer su se pobunili protiv njega i općenito protiv plemstva. Interesantno i to biskup.

U srednjem vijeku su kmetovi bili podređeni svojim gospodarima tj. plemstvu koje je imalo vlasništvo nad zemljom. Bilo je to kao neki dogovor gdje plemstvo omogućava kmetovima rad i sigurnost a ovi izdvajaju velike dijelove prihoda za gospodare. Koliko je sve funkcioniralo ovisilo je o vladaru koliko je razuman ili koliko je pohlepan. To je bio jedan grubi oblik neslobode ali uz sve teškoće ipak se ljude nije moglo prodavati kao stoku i imali su mogućnost stanovanja, obitelj i socijalni život, reklo bi se nekakvu sigurnost.

Najgori oblik neslobode je čisto ropstvo koje se prakticiralo u gotovo svim kulturama. Egon Flaig, profesor za staru povijest pozabavio se ovom temom i u svojoj knjizi niže različite oblike robstva kroz povijest i kroz gotovo sve kulture. Povijesno gledano, kaže prof. Flaig ropstvo je bilo normalno stanje. Čovjek nije ni svjestan koliko je ovaj oblik neslobode bio raširen kroz sva vremena, mnogi ratovi i bitke vođene su samo za roblje. Najcrnje slike ropstva su ljudi okovani i voženi brodovima preko oceana ili karavanama preko pustinja gdje bi bili prodavani za sve vrste radova.

Za islamske sultanate i kalifate odvozili bi najčešće kastrirane robove (svaki treči bi preživio) da se nebi slučajno krv pomiješala, stoga su imali potrebu za stalnim dovozom roblja. Putevima Afrike nizale su se karavane roblja u jednom pravcu a konji i druga roba za razmjenu u drugom pravcu. Cvali su trgovački centri na točkama opskrbe i odmorištima karavana.

Islamske kulture kao Abazidi i Osmani imali su čak i robove-vojnike, mamluke. U našim krajevima su redovito otimali djecu za janjičare, sultanovu elitnu vojsku. Slavenski narodi su također bili na udaru islamskih upada u potrazi za uvijek svježim robljem.
Kulture antike razvile su se zahvaljujući robovima. Pomislimo samo na impozantne građevine kao np. piramide. Antička filozofija, astronomija, matematika razvile su se jer su robovi i sluge hranili one koji su "mislili".

Američko prekomorsko trgovanje robljem cvalo je nekoliko stoljeća i sve tada jake evropske pomorske zemlje sudjelovale su u toj trgovini. Interesantno da Europljani nisu sami lovili robove već su ih kupovali na obali.

U vrijeme kolonijalizma imamo slično, tada moderne zemlje podijelili su svijet po svojim kolonijalnim interesima i porobljavali stanovništvo da za njih kopaju ili ubiru prirodne sirovine. Jedan užasan primjer je tadašnji belgijski kralj Leopold 2 koji je odsijecao ruke robovima ako nisu sabrali dovoljno kaučuka.

Amerika se podigla radom robova. Interesantno je da su postojali kućni robovi koji su nadgledali radove na plantažama, radili u kući i čak vodili poslovne knjige i upravljali imanjem. Oni su bili gori od vlasnika za normalno roblje. Mnogi američki političari koji su stvarali nove ideje slobode, neovisnosti i demokracije imali su sami robove na svojim plantažama što im je i osiguravalo bogatstvo i utjecaj.

I danas imamo roblje. Gradnja više stadiona u Kataru zadnjih godina za potrebe svjetskog nogometnog prvenstva je jedna tipična slika golog ropstva. Na tisuće stranih radnika umrlo je pod teretom rada u neljudskim uvjetima. U nekim islamskim zemljama je još danas ropstvo dio njihove kulture. U Mauretaniji je np. uobičajeno dobiti roba kao vjenčani poklon. U mnogim siromašnim zemljama imamo iskorištavanje djece za rad a u modernim zemljama ilegalnu prostituciju i time povezanu trgovinu ljudima što je također teški oblik neslobode.

Jedna svjetska religija koja posebno snažno tematizira ropstvo je židovska. Izlazak iz ropstva je u stvari srž njihove religije. Bog koji izvlači svoj narod iz Egipatskog ropstva, jedan povijesni događaj kojeg se svake godine sjećaju na blagdan Pashe. Moraju ga slaviti onako kao da su sami u tim vremenima, trebaju se uživiti u tu situaciju i ne smiju nikada zaboraviti što znači ropstvo i kako je na veličanstven način Bog uništio faraona i priveo ih kroz Crveno more u obećanu zemlju.

Možda je interesantno prisjetiti se kako je uopće započelo njihovo ropstvo u zemlji egipatskoj? U bibliskoj priči braća iz zavisti prodaju Josipa i on završi u Egipat kao rob koji s vremenom zbog svoje mudrosti i uz Božju pomoć završi na najvišem položaju na faraonovu dvoru i povjerena su mu sva dobra da njima upravlja. U doba velike gladi (7 mršavih krava) dovede svoju braću i oca u Egipat i tako nastane veliki narod. Vrijeme prolazi, mijenjaju se faraoni i pomalo narod pade u nemilost i postanu roblje. Mogli bismo se zapitati kako je uopće moguće da su tako neprimjetno upali u ropstvo. Jednostavno, faraon se nije odmah postavio kao njihov neprijatelj, koji ih želi porobiti i pokoriti već je kao i svaki tyranin počeo postepeno. A i narod je s vremenom prihvaćao navike Egipćana čak i štovanje njihovih božanstava.

Dr. Johannes Hartl u jednom svom predavanju otkriva da se Faraon (kao i svi tyrani) početno prikazuje uvijek kao vladar koji nas želi zaštititi, koji se o nama brine , koji je na našoj strani. On je taj koji će svoje podanike opskrbiti i dati im sigurnost. Svaki tiranin u početku prikriva svoje prave namjere pod velom sigurnosti.

Problem ljudi je u tome da imaju čežnju za slobodom ali ta čežnja nije toliko istaknuta koliko čežnja za sigurnošću, da se o nama netko brine i da nas zaštiti. I tadašnji ljudi prepustitli su se u obhut svome vladaru i predali su mu čak imovinu da zauzvrat dobiju sigurnost. Prodali su slobodu za sigurnost. Tako nastaju tyrani. I tako iz godine u godinu, iz generacije u generaciju povećavala se nesloboda, pooštravala se pravila, povećavale obaveze dok na kraju nije bilo neodrživo i našli su se u žestokom ropstvu.

Konflikt nastaje kad Mojsije izađe pred Faraona i kaže da njihov Bog traži da pusti narod u pustinju da tamo prinesu žrtvu svome Bogu (Ex 7;16). Za faraona je nezamislivo da ima netko iznad njega i da se nekome drugome klanjaju a ne njemu. Suprotstavlja se i pooštrava kazne i naravno ne pušta narod. Znamo kako je na kraju završilo, izlaskom naroda iz robstva, porazom faraona i uništenjem cijele njegove vojske.

Na današnjoj svjetskoj razini ponavljaju se iste stvari, nova ropstva drugačije upakovana. Čak i moderne demokracije su se izvitoperile i pretvorile se u jedan oblik neslobode. Doduše, nemože se usporediti sa grubim, otvorenim ropstvom ali su ipak jedan oblik neslobode gdje građani vjeruju da imaju slobodu a time i mogućnost biranja i kreiranja politike. Naprotiv sloboda se sve više sužava, nametanja su sve veća, obaveze se povećaju a koga se god bira uvijek je ista politika. Slikovito rečeno ovce same biraju svoje mesare.

Da stvari nebi izmakle kontroli postoji čitav niz tehnika pranja mozga i preodgajana. Javno mišljenje se kreira i usmjerava po volji vladajućih struktura, ne političkih glumaca u parlamentima i ministarstvima nego onih vladajućih struktura koje nije nitko izabrao već su u sjeni i djeluju iz pozadine ali posjeduju moć. Iako su financijski strašno moćni ipak njihova moć nije toliko u financijskoj moći koliko u vjeri modenog čovjeka da je slobodan. Zapravo to je najperfidniji oblik ropstva.

Nije čudo da je lik faraona fascinirao svu okultnu političku elitu zadnjih nekoliko stoljeća. Satanisti, okultisti, iluminati, nacisti i mnogi drugi oduvijek su se divili moći faraona i posječivali tragove njihovih kultura i izvodili rituale. Faraon je oduvijek bio simbol moći i vladanja nad ljudima. Trebali bi se samo prisjetiti kako je završio.

Za moderne robovlasnike je vrlo bitna motivacija roblja. Na primitivnim plantažama šećerne trske ili pamuka moglo se donekle strahom i kaznom motivirati robove ili eventualno sa unaprjeđenjem u viši status kao kućno roblje. Danas u tehnički razvijenom društvu potrebne su druge tehnike da se potakne kreativitet modernih robova od radnika do naučnika a to je upravo ovaj osjećaj slobode i demokracije.

Robovlasnici trebaju nove tehnologije i kad se svega potrebnog dokopaju onda im obično roblje nije više potrebno, treba ga se riješiti i to tako da roblje ne primijeti, umotano u brigu za čovjeka, za njegovo zdravlje ili za njegova prava (posebno za prava šarenih manjina).
Sjetimo se samo zadnje tri godine kolika je bila briga vladajućih struktura posvuda na svijetu za naše zdravlje, za našu sigurnost. Koliki je bio pritisak na ljude, kakvo masovno ograničavanje osnovnih sloboda i masovno prisiljavanje ljudi na iglu. Danas se u Evropi otvoreno govori kako su mnoge stvari bile nepotrebne. Za same injekcije se zna da nisu nikog zaštitile niti su spriječile širenje tzv. pandemije a sada izlaze na vidjelo masovne štete po zdravlje posebno mladih ljudi i sportaša kao i prekomjerna smrtnost. Sloboda nije činiti šta hoćeš već ne morati činiti ono što ne želiš.

Čovjek može zaštiti sebe i zajednicu ako vidi opasnost i zato ga ne treba prisiljavati. Sve da je korona bila mnogo opasnija ili da je kao biološko oružja iscurila iz nekog labora ipak ova vrsta injekcija nebi bila rješenje. Glupo je vjerovati da onaj koji ima interes da otruje čovjeka i u tu svrhu kreira otrove da od njega tražimo zaštitu i uzimamo od njega pripremljene injekcije.

Bog je onda stare Izraelce vodio kroz pustinju. Jer nisu bili spremni za obećanu zemlju, potezali su se 40 godina po pustinji. Pa su bili žedni, pa gladni, pa su htjeli mesa. Bog je uvijek skrbio za njih i imali su dovoljno iz dana u dan a gunđali su stalno protiv Mojsija, pa protiv starješina, svećenstva i na kraju optuživali Boga da ne misli s njima dobro, da ih je izveo zato da pomru u pustinji. Počeli su sanjati da se vrate u Egipat, u ropstvo koje je ipak nudilo neku sigurnost. Razvilo se nepovjerenje prema Bogu i onda su se pojavile zmije. Ove su kao i ona prva zmija koja je Evi i Adamu unijela nepovjerenje prema Bogu. Čovjek je opet zaželio kukavu sigurnost ropstva zbog nepovjerenja, zbog sumnje u božje namjere s čovjekom.

Možda je sav ovaj pregled nesloboda u društvu danas i kroz povijest zapravo projekcija našeg unutrašnjeg robstva, nesloboda na našoj pojedinačnoj ili osobnoj razini. Na osobnoj unutrašnjoj razini čovjek može biti zarobljen i to je možda najveći problem i uzrok ropstva u društvu. Dr. Hartl je u jednom video-predavanju postavio jednu interesantnu misao. Zamislimo na trenutak da smo se čvrsto odlučili za dobro. Da smo odlučni i spremni u potpunosti raditi pravedno, dobro i moralno, tj. sve ono što Bog od nas traži. Onda zastanimo i dobro promislimo. Pogledajmo tada u svoje srce jeli se slučajno pojavio neki "ALI".

Možda materijalna sigurnost, da se još nešto stekne, dobra plača, nekretnine...možda nam je važan ugled u društvu, kariera...možda opušten život, društvo, uživanje, provod, čaša. Možda nam je toliko stalo do sporta ili hobija. Čak znanje, vlastiti intelekt ili osobni ego može postati jedan "ali".

Ovih ALI-ja ima mnogo. Ne moraju to biti opake stvari, čovjek ima potrebu na mnoge ove u jednoj zdravoj mjeri ali ukoliko se one za nas izdignu na prvo mjesto, iznad našeg Stvoritelja onda mogu postati naši "faraoni". One postaju naša božanstva, one imaju zadnju riječ u našim odlukama, one nas mogu uvesti u kompromise sa zlom i postepeno zarobiti. Počevši kao čovjekovi prijatelji počinju zaokupljati i blokirati ljudske i misli, zarobljavaju čovjeka i na kraju ga progone. Samo zato što smo im dozvolili da se uzdignu na prvo mjesto koje njima ne pripada.

Prva zapovjed koju su stari Izraelci dobili u pustinji je zapravo zapovjed slobode: "Ja sam tvoj Bog koji te izveo iz Egipta, iz kuće ropstva i nemoj imati drugih bogova osim mene". Samo Bog nas može učiniti slobodnima. Samo ako je On na prvom mjestu možemo istinski biti slobodni od svih naših faraona.

Dakle, cijela ljudska povijest je zapravo izlazak iz ropstva i to na svim razinama, najprije grubog oblika čistog ropstva koje još uvijek postoji. Zatim neslobode modernog društva koje daje čovjeku osjećaj nekakve slobode (najčešće kroz konzum) i najzad osobnog ropstva gdje mnogi postavljaju svoga faraona za svoje božanstvo.

Bog je uništio Faraona i izveo svoj narod iz Egipta. Bog je izveo i svoje djelo spasenja čovjeka od svih naših idola, ovisnosti i zala. Na nama je to prihvatiti. Kao što je onda Mojsije izašao pred Faraona i suočio se s njime tako i mi moramo uči u konflikt s našim osobnim faraonima. Kroz konflikt dolazi snaga i tu silu nitko ne može slomiti jer ne dolazi od nas nego od našeg Spasitelja kojeg smo ponovo postavili na prvo mjesto.

Našeg spasitelja Isusa koji je sve dao za čovjeka, koji je krvlju platio našu slobodu. Kad Njegovu žrtvu prihvatimo ne trebamo se bojati, nema one sile koja nas može zarobiti. Nema onog faraona koji nas može zasjesti i reči: "ja raspolažem sa svime na tebi i ti mi se moraš pokoriti".

Samo onda kao djeca Božja možemo uživati istinsku slobodu koja dolazi iz nutrine iz vjere i sigurnosti da smo otkupljeni iz ropstva, da je sve u potpunosti plaćeno, svaki dug poravnan.
I to za ništa. Bog od nas ništa ne traži, savršena ljubav se nudi da je u slobodi prihvatimo. Ne traži za uzvrat ni savršenstvo, ni posebne rituale, ni posebna djela čak ni poslušnost; samo zahvalnost. Želi samo da uzmemo, da svaki za sebe prihvatimo njegovu žrtvu koje se ovih dana spominjemo.

Sretan Uskrs!

Srijeda, 01 Veljača 2023 20:42

Svi koji me mrze ljube smrt

U jednoj lijepoj pjesmi u Bibliji, mudre izreke 8 redak 22-33, stvaralačka mudrost Božja se predstavlja i pjeva o sebi, a u zadnjem stihu kaže ove riječi iz naslova "svi koji me mrze ljube smrt."

Upravo to doživljavamo ovih dana sa ovom novom napetošću u svijetu, ozbiljnom prijetnjom velikim ratom i to opet počevši u Evropi.

Ova prijetnja nije ni nova, priprema se već dugo a nije ni nepoznata, slično se pripremao 1. i 2. svjetski rat. Ništa u politici nije slučajno. Novčani sistem je pred kolapsom, došao je do svoga kraja, danas kao i onda.

Krize, inflacije i turbulencije na financijskom polju uzrokovane su ogromnim tiskanjem novca zadnjih desetljeća, zatim kroz ovu tzv. Pandemiju, a sada za potrebe rata i industrije oružja.

Satanistička samozvana elita kreira sve ovo da bi nagomilala svoje bogatstvo i time opljačkala stvarne materijalne vrijednosti a s druge strane smanjila pučanstvo. Od ovih injekcija (cjepiva) će se još neko vrijeme umirati i smanjivati rodnost, transrodne ideologije će onesposobiti ljude za roditeljstvo, a rat, glad i bijeda će se samo k tome još nadodati.

Ovi okultni moćnici misle da su na dovoljnom odstojanju, da ih neće pogoditi ova zla koja svijetu pripremaju.

Opet se Njemačka gura u prvi plan, ona treba sve početi kao i na kraju pokupiti svu krivnju. Njemačka treba poslati prve tenkove u Ukrajinu, onda vjerojatno i avione i brodove pa onda i vojsku. Ako trebate veliki rat onda najbolje Slavene i Germane, jedni imaju ponos, a drugi poslušnost i disciplinu.

"Mi vodimo rat protiv Rusije, a ne između nas" izjavila je nedavno u Strasbourgu ministrica vanjskih poslova njemačke Annalena Baerbock što su prenijeli svi mediji a mnogi razumili da je Njemačka proglasila Rusiji rat.

Ruska strana se oglasila i službeno zahtjeva od Njemačke da se izjasni jesu li prozvali njima rat ili je samo neki nesporazum. Što se modernih tenkova tiče Rusija je izjavila da čim prvi njemački tenk uđe na teritorij Rusije (tu spadaju i bivša ukrajinska, a sada osvojena područja) oni će objaviti rat Njemačkoj.

Dakle najprije je Njemačka proglasila rat Rusiji, dan poslije toga oglasio se i američki predsjednik Biden riječima: "Ideja je da pošaljemo ofenzivno oružje avione, tenkove i vlakove, u pratnji američkih pilota i posada. Shvatite i nemojte se zavaravati, bez obzira što drugi govore... ovo se zove Treći svjetski rat. Jeste li razumjeli?"

Mislim da se ne treba zavaravati, ova okultna elita treba i želi veliki rat po svaku cijenu i sve što su u zadnjih godina u svom političkom djelovanju učinili ide u tom pravcu.

Miniranje plinovoda krajem rujna je isto jedna akcija s pokušajem da se podvali Rusiji. Izgleda da nitko nije pao na tu patku jer se zna da Rusija ne mora minirati plinovod jer od toga nemaju interesa a i izgradili su ga. Ionako za ukiniti nekome plin trebaju samo zatvoriti ventil. S druge strane se zna da je plinovod bio Amerikancima trn u oku i pod svaku cijenu su ga htjeli spriječiti. Joe Biden je pred godinu dana čak javno izjavio da u slučaju da Rusi napadnu Ukrajinu, plinovoda (Nordstream2) više neće biti. Iako je to udarac evropskoj ekonomiji, a najviše Njemačkoj ipak se nije našlo krivca, jednostavno se ne istražuje ili se nesmije istraživati.

Nijemci nemaju svoju politiku. Upravo sam pročitao jednu informaciju kako ruski predsjednik Putin govori pred studentima, jedno kratko povijesno predavanje. Tu ističe kako je Njemačka nakon Drugog svjetskog rata bila podijeljena u četiri sektora – američki, engleski, francuski i sovjetski. Kasnije je Moskva legalno formalizirala prestanak statusa okupacije, ali Sjedinjene Države nisu to učinile do danas. "Strogo govoreći, postoje formalno i pravno američke okupacijske trupe na teritoriju Savezne Republike Njemačke. I zapravo, jest – ima ih tamo puno", kazao je Putin.

Izgleda da je stvarno tako. Ima jedna politička grupa "Reichsbuerger" koja već godinama to govori i progone je jer se poziva na staru carsku Njemačku.

Zna se da Amerikanci imaju mnoge vojne baze po Njemačkoj i iz tih baza koordiniraju, daju logistiku i upravljaju dronovima u svojim ratnim akcijama po svijetu. Već po tim akcijama Njemačka je involvirana u svaki američki rat.

Nijemci nemaju ni ustav (okupirane zemlje nemaju ustav) već se to zove temeljni zakon i međunarodno pravno postoji razlika između ta dva izraza. Neki kažu da nemaju ni kontrolu nad nebom što je po ovome svemu i zamislivo. Najvažnije je da nemaju svoju politiku, pogotovo ne vanjsku, što je vidljivo jer ne slijede vlastite interese već poslušno izvršavaju zamisli i naredbe Amerike.

Bez obzira na okultne financijske moćnike, koji preko svojih tajnih organizacija kao i preko WEF-a i njegovih obrazovanih lidera u gotovo vladi (Young Global Leaders) vode svjetsku politiku i po čemu mnoge države nemaju potpunu autonomiju, ipak mnoge pokušavaju izvući svoje sitne interese. Njemci nemaju ni to. Dakle preko Njemačke se pokušava sukob proširiti i Njemačku se gura kao prvu u rat s nadom da se napokon proširi i plane.

A Ukrajina, nju će desetkovati, uništiti i opljačkati, to su odavna pripremali. Teatrom zvanim demokracija namještali su u vladu sebi poslušne i koruptne ljude a narod su zbunili obećanjima. Još sada vidim pred očima sliku kako američka političarka Victoria Neuland dijeli Ukrajincima kruščiće na Majdanu pred državni udar 2014. Narod koji ima žitnicu svijeta spao je na to da mu američka političarka daje pogačice.

„Ukrajina se u ovom ratu bori za svoju slobodu, suverenitet i integritet" kaže njemački general Harald Kujat, a tako i svi mi na prvi pogled vidimo. Ali nadalje kaže da su glavni akteri u ovome ratu zapravo Rusija i Amerika:

"Ukraina se bori za geopolitičke interese Amerike, čiji je deklarirani cilj oslabiti Rusiju politički, ekonomski i vojno... Rusija želi spriječiti geopolitičkog suparnika SAD-a da stekne stratešku nadmoć koja ugrožava njenu sigurnost".

Ove su riječi iz jednog interesantnog intervju-a koji su 18.01. ove godine vodile švicarske novine „Zeitgeschehen im Fokus“ sa generalom.

Harald Kujat je general u mirovini koji je svojevremeno bio u samom vrhu NATO generala i aktivan u tadašnjim političkim dogovorima s Rusijom. Njegove riječi i procjene imaju težinu. Slično kao i u vrijeme tzv. pandemije najviše su se onome zlu opirali znanstvenici u mirovini koje se nije moglo ucijeniti karijerom ni ugledom. Mislim da i danas ima generala koji prepoznaju situaciju, znaju gdje je problem i vide opasnosti o proširenja rata ali nemaju snage javno se oglasiti iz straha od gubitka karijere ili drugih mogućih prijetnji.

Angela Merkel je pred nekoliko mjeseci u intervju tjedniku Zeit potvrdila da nije pregovarala i potpisala sporazume iz Minska kako bi sklopila mir u Ukrajini, već da bi dala ukrajinskoj vojsci vremena da se pripremi za trenutni rat. François Hollande potvrdio je ovaj izvještaj u intervju-u ukrajinskom listu Kyiv Independent. Oboje su bili supotpisnici i pred UN se obavezali provesti ga.

U spomenutom intervju-u general Kujat govori i o ovom Minskom sporazumu i izjavama njemačke premijerke Merkel i francuskog premjera Hollanda. Naravno da Rusija naziva ovo namjernom obmanom. "Možete to prosuditi kako god želite, ali to je očito kršenje povjerenja i pitanje političke proračunljivosti...To je kršenje međunarodnog prava, šteta je ogromna. Ljudi koji su od početka željeli voditi rat i još uvijek to žele zauzeli su stav da se ne može s Putinom pregovarati jer se on ne pridržava sporazuma. Sada se ispostavlja da smo mi ti koji ne poštujemo međunarodne sporazume." zaključuje Kujat.

Nadalje spominje general Kujat Istambulske mirovne pregovore u ožujku 2022 i žali da se nije uspjelo postići dogovor. Pregovori su prekinuti nakon velikog napretka i pozitivnih rezultata za Ukrajinu. U pregovorima u Istanbulu Rusija je pristala povući svoje snage na razinu od 23. veljače, odnosno prije početka napada na Ukrajinu. Za uzvrat Ukrajina je obećala odreći se članstva u NATO-u i da neće dozvoliti stacioniranje stranih postrojbi ili vojnih postrojenja na svom teritoriju. Ukrajini su obećana sigurnosna jamstva od država po njenom izboru. Budućnost okupiranih teritorija trebala bi se diplomatski riješiti u roku od 15 godina, uz izričito odricanje od vojne sile.

General Kujat kaže da je tadašnji britanski premijer Boris Johnson intervenirao u Kiew 9. travnja i spriječio potpisivanje s obrazloženjem da Zapad nije spreman za kraj rata. Nadalje kaže, kada je Putin 21. rujna najavio djelomičnu mobilizaciju, prvi je put javno spomenuo da je Ukrajina pozitivno odgovorila na ruske prijedloge u Istanbulu. "Ali", rekao je Putin doslovno "mirno rješenje nije odgovaralo zapadu, pa je zapad naredio Kijevu da poništi sve dogovore".

I novinar je interesantno zapazio da su mediji pratili Istanbulske pregovore ali već dan poslije kad su bili spriječeni u štampi se ništa o njima nije čulo. Mislim da se zna tko je dugogodišnjim provokacijama doveo do napetosti i rata, tko ima interese na rat te ga želi još proširiti. Mislim da se iz ovog može prepoznati tko u svemu izvlači korist i kome mir ne odgovara.

Pred nekoliko dana u Boca Raton na sastanku jedne Američke gospodarske komore zahvalio se Ukrajinski predsjednik Zelensky sa video-pošiljkom na njihovoj podršci i njihovim investicijama. U tom kako neki kažu ljubavnom pismu američkim tvrtkama i divovima međunarodnog financijskog i investicijskog svijeta kao što su BlackRock, JP Morgan i Goldman Sachs i drugi, Zelensky se zahvaljuje na otkupu imovine njegove zemlje. "Mi branimo slobodu i imovinu", izjavio je Zelensky, prikazujući posrednički rat između NATO-a i Rusije u Ukrajini kao borbu za dušu kapitalističkog poretka predvođenog Zapadom.

Pravo rečeno prodao je ovu veliku zemlju na zapadne mega-koncerne. U među vremenu, sada u ratu su stalne ostavke i promjene aktualnih političara i visokih oficira zbog korupcije. Zna se da ogromni novci i oružja nisu ni došli do onih kojima su potrebna. Sirotinja gine, a ovi se bogate. Ali i njima se mora nešto dati kao luksuzne vile, masne aute, putovanja i sl. jer bez njih bi pljačka zemlje išla puno teže. I tako su na svjetsku žitnicu zasjeli neo-liberalni kapitalisti da bi mogli svijet ucjenjivati glađu. Nezamislivo, Zelensky se zahvaljuje za pljačku vlastite zemlje.

„Blago mirotvorcima..." kaže Isus u svom poznatom govoru na gori. Ovi svi su tu šansu propustili. A ništa, ama baš ništa nije učinjeno da se rat spriječi pogotovo ne u vrijeme kad su diplomatske mogućnosti bile puno lakše i jednostavnije. Minski sporazumi i Istambulski pregovori o prestanku vatre i diplomatskom rješenju sukoba na istoku Ukrajine, kako vidimo nisu donijeli rezultate. Izgleda da su svi imali interes samo na rat.

Nije loše prisjetiti se, pred početak rata u Ukraini Putin je držao govor i pojasnio mnoge probleme između Rusije i Zapada pogotovo nakon ujedinjenja Njemačke kao i nastojanja s njegove strane da se stvari izglade a naišao je samo na nespremnost za suradnju i na obmane.

"Ne radi se o tome da se nanese šteta interesima Ukrajine i ukrajinskog naroda. Radi se o zaštiti same Rusije od onih koji su Ukrajinu uzeli za taoca i pokušavaju je iskoristiti protiv naše zemlje i njezina naroda." rekao je Putin tada pri kraju govora. Putin pozna povijesne činjenice, sve argumentira i ne krije stratešku i sigurnosnu zabrinutost i strahove, za razliku od zapadnih političara čiji govori se svode najčešće na optužbe, prijetnje te ponižavanje i ignoriranje suparnika zaobilazeći važna pitanja i probleme.

O tome je pisao autor i novinar Paul Schreyer i zaključio: "Ignoriranje ovih točaka i argumenata (koje navodi Putin) je slabost zapadne strane. Ako Zapad, posebno SAD, doista ne želi napasti, oštetiti i oslabiti Rusiju – kako su tvrdili do početka rata – zašto je onda nemoguće dati Rusiji pisana sigurnosna jamstva i praktičnim koracima učiniti vjerodostojnima vlastite dobre namjere?"

Prije ili kasnije, piše nadalje Schreyer, bez obzira na nečije viđenje Putina, doći će do pregovora između SAD-a i Rusije - barem ako sukob ne degenerira u rat s nuklearnim oružjem i učini velike dijelove svijeta nenaseljivima. U tim predstojećim pregovorima morati će se raspravljati o točkama koje je spomenuo Putin.

Sve se to moglo prije i pravovremeno učiniti da se htjelo mir. Ljudi obično uzimaju jednostavno i gledaju crno-bijelo. Rat u Ukrajini ne može se uspoređivati sa našim ratom niti u smislu velika Rusija hoće osvojiti Ukrajinu.

U stvari, tajne sile i svjetski financijski moćnici (kratko, Amerika ili NATO) ratuju protiv Rusije. Ukrajina je samo bojno polje na kojem oni tuđu krv prolivanju za koju nemaju nikakav osjećaj.

Linkovi
Intervju sa generalom Harald Kujat
General H. Kujat: „Waffenlieferungen bedeuten, dass der Krieg sinnlos verlängert wird“ –
FASSADENKRATZER
Novinar i autor Paul Schreyer
Was sind Russlands Kriegsgründe? | Von Paul Schreyer - apolut.net
Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

Petak, 23 Prosinac 2022 12:40

Ples oko zelenog teleta

U Egipatskom turističkom gradu Sharm el Sheikh, na špici Sinajskog poluotoka, održala se od 6 - 18 studenog klima-konferencija na svjetskoj razini, COP 27, pod pokroviteljstvom UN. Vodeći političari iz cijelog svijeta pozvani su da diskutiraju o potrebnim koracima i hitnosti da se nešto poduzme. Računa se da je bilo oko 20 000 sudionika iz 190 zemalja.

Subota, 29 Listopad 2022 13:50

Nirnberški kodeks

Poznati pjevač sa Haitija, Mikaben srušio se nedavno na bini, na svom koncertu u Parizu. Nije bilo pomoći, umro je sa 41 god. Nešto kasnije pred svojom publikom u Madridu, kolabirao je poznati Španjolski mađioničar Arsenio Puro. Ni njemu nije bilo pomoči te je umro u 46 god.

Također sportaši su dosta pogođeni pa svako malo čuje se za neki slučaj kolabiranja koja završe teškim bolestima ili smrću.

Također ovih dana umro je iznenada i neočekivano u 63. god poznati Američki bodybuilder Doug Brignole, 40 godina u toj branši i poznat kao trener, predavač, savjetnih i Youtuber. Ono koji su ga poznavali znaju da je zdravo živio ali eto vjerovao je u ova cjepiva i bio njihov zagovornik. Svojevremeno je izjavio: "Oni koji vjeruju da cjepivo ubija, mogu mene iskoristiti kao test. Ako ja umrem bili ste u pravu".

Naveo sam samo nekoliko zadnjih primjera, ovo su sve prominentni i ljudi poznati za koje se čuje a koliko je tek broj malih ljudi, nepoznatih čije sudbine nikada neće izaći u javnost i koji će sami nositi posljedice svojih odluka.

Naravno teško je išta dokazati, pogotovo ako se ne želi ili se hoće zataškati, ta bilo je uvijek ljudi koje bi slična sudbina zadesila. Jedino, ako se prati statistika mogu se primijetiti kretanja u pojedinim bolestima ili smrtnosti. U Kanadi je dr. Williams Makis istražio i ustanovio da je mnogo liječnika stradalo od ove šprice. Naveo je 80 liječnika koji su iznenada i neočekivano umrli. Smrtnost liječnika ispod 50 god. se udvostručila a ispod 40 g. je čak 5 x veća u odnosu na prosjeke godina prije tzv. cijepljenja, između 2016 i 2020.

U Filipinima su np. primijetili znatno povećanu smrtnost djece. U Evropi isto. Službeni podaci o smrtnosti koje je prikupio Europski projekt praćenja smrtnosti (European Mortality Monitoring Project) na temelju podataka iz 29 europskih zemalja pokazuju da je, otkako je EMA prvi put odobrila cjepivo protiv Covida-19 za djecu, svaki tjedan bilo sve više smrtnih slučajeva među osobama u dobi od 0 do 14 godina. Porast broja smrtnih slučajeva bio je toliko drastičan da je 18. rujna 2022. broj viška smrtnih slučajeva djece bio 630% iznad petogodišnjeg prosjeka, s povećanjem od 755% samo u 2022. godini.

Naš poslanik u Evropskom parlamentu Kolakušić u svom videu "Kolakušić: Šokantne stope smrtnosti u Europskoj Uniji 2022" navodi podatke o prekomjernoj smrtnosti ove godine u odnosu na prosjeke prijašnjih godina po Evropskim državama. To nisu mali brojevi. Interesantno je da broj povećane smrtnosti prati broj procijepljenosti.

Mnoge bolesti su se strahovito povećale kao bolesti srca, nervne bolesti, moždani udari itd. Problemi sa začećem i trudnoćom kao i problemi s porodom i smrtnost novorođene djece također su znatno uvećani. Isto i saobračajne nesreće koje se dogode bez vidljivih uzroka, kao posljedice iznenadnih zdrastvenih problema vozača, itd, itd. Unatoč svemu okomili su se sada i na malu djecu, žele procijepiti što je moguće više prije nego ljudi dođu sebi.

Činjenica je da ova cijepljenja ne štite od ničeg, da jednako obolijevaju od tzv. korone cijepljeni kao i necijepljeni ili što više, primjećuje se da upravo cijepljeni češće izostaju s posla i imaju veće zdravstvene probleme. Ono koji se nisu cijepili su zapravo kontrolna grupa ovog nemoralnog experimenta. Necijepljeni su dokazali da nisu izumrli i da su daleko zdraviji od cijepljenih. S obzirom da smo gotovo svi prebolili tzv. koronu ili u najmanju ruku bili pozitivni sve bolesti i komplikacije prebacuju se i pripisuju koroni a ne cjepivu. Za to postoji nova dijagnoza ili novi izraz "Long Covid" sindrom. Slučajevi smrti zdravih ljudi dijagnosticira se kao "iznenadna neočekivana smrt", novi izraz u medicini.

Svjedoci smo jednog velikog medicinskog pokusa nad ljudima koji se pred našim očima odvija i u koji su uvučeni tzv. znanost, politika i što je najtužnije medicina. U svemu ovome je žalosno to što je jedna velika grupa liječnika slijedila ovaj narativ olako bez razmišljanja, propitkivanja i informiranja s drugih strana. Još žalosnije je da su mnogi popustili pritiscima i ucjenama farmaceutske industrije i s njom povezane politike. Najsramotnije je ipak ako ima onih koji su iz koristoljublja svjesno sudjelovali u ovome zlu.

Ne znam kako će buduće generacije ova događanja proraditi i kako će stati zapisano u povijesnim knjigama ali jedno se zna da je medicina i prije u povijesti više puta zakazala, da je bila korumpirana od industrije i pod pritiscima i ucjenom politike. Trovanje naroda ovolikih razmjera i na globalnoj razini nije se moglo dogoditi da se medicina vodila svojim principima i da se nije dala ucijeniti od "znanosti" ustvari od farma industrije. Medicina mora imati svoje ljudske, humane principe i ne smije se dati podvrgnuti politici i biti joj poslušna.

Tu se uklapa poznata izreka Američkog povjesničara i mirotvorca Howard Zinn (+2010): "Gledano s povijesnog stajališta, najstrašnije stvari kao ratovi, genocidi i ropstva nisu posljedica neposluha, već poslušnosti."

Ovo ljeto bio je jedan veliki jubileum koji se nije spominjao u glavnim medijima i na TV. Naime, poslije 2. svj. rata saveznici su postavili u njemačkom gradu Nirnbergu sud na kojem se sudilo zločincima za vrijeme rata, uglavnom visokim oficirima i ministrima ondašnje Njemačke.
U sklopu tih suđenja ali nešto kasnije bilo je 12 manjih suđenja pred Američkim vojnim sudom od kojih je prvi i najpoznatiji onaj gdje se sudilo jednoj grupi liječnika koji su optuženi da su radili pokuse nad zatvorenicima u logorima i na ljudima koji su ograničeni u svom razvoju.
Koristili su svoje znanje i sposobnosti, ne da liječe i pomažu svakom ljudskom biču već da u ime znanosti istraže gdje su granice ljudske patnje ili koliko čovjek može izdržati, kao i da isprobavaju nove lijekove i cjepiva. Izlagali su ljude različitim pokusima fizikalne prirode ili bi im davali i ubrizgavali kemijske preparate, nove lijekove, nova cjepiva i otrove. Kad ionako nisu "pravi" ljudi po njihovim rasnim teorijama a ionako su osuđeni na smrt, vidjeli su šansu i korist za znanost.

Mnogi od ovih liječnika nisu uhvaćeni kao np. zloglasni Mengele a mnogi su izmakli zbog nedostatka dokumenata. Uglavnom suđeno je jednoj grupi od 23 liječnika od kojih su neki osuđeni na smrt, neki na doživotne i dugogodišnje robije a nekoliko su čak oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Sud je trajao nešto više od pola godine i završio je 20. 08. 1947 dakle točno pred 75. godina. Svrha suda nije toliko da se pojedincima sudi već medicini kao cjelini koja je u mračnim vremenima zaboravila svoje poslanje. Najvažnije što je iz presude ovog procesa izraslo je Nirnberški Kodex (Nürnberger Kodex), koji evo proslavlja svoj 75. jubileum.

Ovaj zakonik razrađen je u 10 točaka i sve su bitne. Prva i najvažnija je da je za medicinske experimente nad ljudima neophodan dobrovoljni pristanak. To znači da čovjek mora biti u detalj informiran o experimentu i opasnostima te da dotična osoba mora biti zrela i pravno sposobna dati svoj pristanak. Osoba mora moći ostvariti svoju slobodu izbora, bez nasilja, prijevare, obmane, prisile ili bilo kojeg drugog oblika ograničenja. Točka 8. još nadodaje da osoba mora imati slobodu da u svakom času prekine experiment. Druge točke se uglavnom odnose na one koji provode experiment, stručnost, dobru pripremu i odgovornost od čega je najbitnije izbjegavanje nepotrebne fizičke i psihičke patnje i smrti.

Pokusi nad ljudima i programi eutanazije nisu bili samo u tadašnjoj Njemačkoj. I Japan je imao slične programe sa ratnim zarobljenicima, tadašnji Sovjetski Savez je provodio psihijatrijska zlostavljanja u ime znanosti kao i Amerika kojoj također savjest nije čista i uz svoje programe masovno je koristila rezultate nacističkih "znanstvenih" pokusa.

Naravno da je poslije 2. svj. rata sve to dovelo do preispitivanja uloge liječnika i zdravstva neovisno o društvenim zbivanjima, o dobrim ili lošim vremenima.

Jedan premijer je i glavni Njemački institut zdravstva "Robert Koch" koji ima dugu tradiciju te je za vrijeme 2. svj. rata kao državni institut za zdravstvo također bio najviše upetljan u tadašnje zdravstvene experimente nad ljudima po logorima i zatvorima. Tamo su bili vodeći umovi tog vremena i gotovo svi su igrali igru i bili poslušni ondašnjim vlastima, neki od straha a mnogi iz ideološkog uvjerenja te su svoje znanje i iskustva stavljali na korištenje zlu. To su bili "stručnjaci" i to je bila "znanost" onog vremena i ondašnjih vlasti.

Poslije 2. svj. rata institut se kritički osvrnuo na svoju ulogu u vrijeme nacionalsocijalizma. Prof. dr Stefan Hockertz je isčupao iz njihovih arhiva dvije važne upute i smjernice budućim stručnjacima i objavio u svom telegram kanalu. Tamo stoji:

"Ni u jednom trenutku u svijetu ne postoji opravdanje za prijestup humanističkih načela, za kršenje dostojanstva i fizičkog integriteta, čak i ako većina tolerira ili čak zahtijeva takvo ponašanje."
"Najvažnija lekcija iz tog vremena je da svaki pojedinac, unutar i izvan instituta, može i mora imati čvrst stav, kičmu. Nikada ne smijemo prihvatiti diskriminaciju i emocionalnu brutalnost, zaštitu zločinaca kao ni razliku između vrijednih i manje vrijednih ljudi."
Nirnberški Kodex još uvijek važi i dijelom je ugrađen u druge medicinske etičke norme kao što je Helsinška deklaracija. I ova deklaracija skupa svjetskih liječničkih udruženja izrasla u ono vrijeme preispitivanja i sazrijevanja svijesti o liječničkoj etici, nekoliko godina poslije Kodexa. Uvidjelo se da se Hipokratova zakletva ili njena pročišćena verzija poznata kao Ženevska zakletva ili Ženevska deklaracija (1948) često ignorira i gazi ili se smatra zastarjela iako sadrži sve bitne elemente liječničke etike.

Razlog zašto se ova jubileum nije spominjao u javnim medijima je upravo taj da se ljudi ne prisjete da se ono što se događalo zadnje 2 godine i još uvijek traje u potpunosti suprotstavlja medicinskoj etici utvrđenoj kroz ove dokumente.

Dr. Gerd Reutner, liječnik i autor više knjiga s područja medicine i njene povijesti osvrnuo se na ovaj Jubileum u jednom svom članku "Jubiläum als Requiem". Tu navodi kako je N. Kodex od 1975 g. više puta i neprimjetno od javnosti omekšan. U izvornoj verziji je u prvom planu korist i zaštita pojedinca a sada je iznad toga mogućnost naučne i društvene koristi od experimenta. Također i u vezi informiranja pacijenta uvodi se "fizičko ili psihičko stanje", tj. ako osoba nije sposobna informirati se ili razumjeti onda pokusi nad pacijentom mogu biti dopušteni i bez pristanka.

Ipak , kaže dr. Reuter, pravni stručnjaci smatraju Kodex obavezavajučim pogotovo u ovim masovnim experimentima s "Kovid-cjepljenjima". Svatko tko naređuje, provodi ili zagovara takvo cijepljenje može se smatrati osobno odgovornim s obzirom na štetu po zdravlje mnogih kao i smrtnost. Također i primjena ovih kod osoba koje zbog uzrasta i zdravstvenog stanja ne predstavljaju rizik je nepotrebno i time nemoralno.

Nasljeđe Nirnberškog kodeksa je individualno-etičko usmjerenje medicine. Svaki tretman se na kraju odnosi na sudbinu pojedinca. Njegova podređenost društvenoj dobrobiti, kako god definirana, ili kolektivnoj etici prijeti potkopavanjem zaštite pojedinca. A ljudsko dostojanstvo je uvijek dostojanstvo pojedinog ljudskog bića.

I to nije stiglo u glave mnogih liječnika kaže dr. Reuter. Ne može zamisliti kako je uopće moguće da se potpuno neadekvatno ispitani, eksperimentalni lijekovi za gensku terapiju propagiraju kao “cijepljenja" te bez ikakve sigurnosti i kritike masovno ubrizgavaju. Kako se možete zahtijevati takva cijepljenja za sve ljude, a da se uopće ne pregleda tko je već imun? Zašto je vrlo malo liječnika koji žele zaštititi svoje pacijente od napada države?

Na kraju kaže da i Ženevska zakletva nudi liječnicima dovoljnu zaštitu da se odupru državnim mjerama prisile. Ona propisuje da liječnici “ne koriste svoje znanje za kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda.” Kao kontrast ženevskoj zakletvi nabraja sve ove mjere koje su se provodile uz pomoć liječnika kao maske, testovi, socijalna distanciranja i izolacije pod izlikom hitne humanitarne pomoči. Zaključuje da je kršenje Nirnberškog kodeksa zapravo Requiem za Ženevsku zakletvu.

Čovjek nije samo skup materije. Stvoritelj ga nije tako zamislio već mu je dao dušu i udahnuo duh, stvorio je čovjeka na svoju sliku. Pisano je kako je Isus u ono vrijeme liječio ljude, ozdravljajući dušu i oslobađajući duh ozdravljalo bi i tijelo. Isus i danas tako radi, pun je svijet svjedočanstva ljudi koji bi ozdravljali kad bi oslobodili duh od okova opsjednuča, ovisnosti, navezanosti. Mnogi bi ušli u proces ozdravljenja kad bi izliječili dušu od rana nanesenih kroz život koje nisu mogli preraditi i koje bi duh zatrovale najčešće mržnjom i neopraštanjem.

Liječnici bi morali upravo ovo naučiti tj. da čovjek nije samo kemija. Čovjek ima tijelo, psihu i svoje socijalne odnose i to sve utječe na imunološki sistem i na otpornost tijela. Tako isto i liječenje čovjeka mora ići zajedno sa liječenjem duše kao i socijalnih odnosa i sredine. Obrnuto isto, zdravi ljudi ozdravljaju sredinu i društvo pa kao što se širila bolest u društvu tako se može širiti i zdravlje.

Austrijski prof. Christian Schubert je psihiatar i psihoneuroimunolog i glasni kritičar svih ovih mjera izoliranosti, nošenja maski i nametanja strahova koje po njemu samo mogu naškoditi i oslabiti imunitet čovjeku a pogotovo djeci. Više puta sam čitao njegove izjave a bio je više puta gost na privatnoj Austrijskoj televziji u tv-razgovorima i na Internet tv AUF1. I on je bio pritisnut kroz ovo vrijeme sa nekoliko disciplinarnih postupaka od liječničke komore kao i ukorom od svog universiteta ali za sreću njegov nivo i struka su široki i zadiru u teorije spoznaje i medicinsku filozofiju, daleko nadilaze školsku medicinu te ga je teško kritizirati.

Psihoneuroimunologija je relativno mlada disciplina u medicini koja gleda čovjeka kao cjelovito biće koje ima psihu, socijalne odnose i kulturu s jedne strane a s druge strane svi tjelesni faktori kao imunsistem, neurološki sistem, hormonski sistem pa sve do stanične jezgre i epigenetike.

Po njemu je današnja medicina kriva za ovu katastofu. Ona se treba iz temelja prekopati, treba se revolucionarno promijeniti i otvoriti se cjelovitosti čovjeka. Zadnjih desetljeća a posebno zadnje 2 godine se pokazalo koliko je ova školska medicina zavedena farma-industrijom.

Kaže da bi studenti medicine trebali u prvim semestrima naučiti cjelovitost čovjeka, naučiti se odnositi s pacijentima i utvrditi medicinsku etiku a tek onda početi sa predmetima kao anatomija ili biologija itd.

Katastrofalno je za njega to da medicina gleda čovjeka čisto tjelesno, materijalno, kao mašinu. Korona je zapravo bila test za medicinu koja je u potpunosti zakazala. Ovo je zapravo pandemija krive slike o čovjeku. Ako se čovjek ne gleda u njegovoj cjelovitosti ne može se ni razviti dovoljno empatije za osobe što može dovesti da korist i novac uđu u prvi plan, da se na nevolji drugih obogaćuje. Ovo što se događa nije ništa drugo nego bogaćenje s ovim ponižavajući vječitim testiranjima, maskama i prisiljavanjem ljudi na cijepljenja. Prof. Schubert zaključuje kako je ovo zloupotreba čovjeka takvih razmjera da će se posljedice osjećati desetljećima.

Na početku tzv. pandemije liječnik B. Schiffmann ispričao je jedan vic na svom YT kanalu. Bili su student fizike i student medicine kod profesora koji im je dao zadatak da nauče napamet telefonski imenik. Začudili su se oba pa student fizike upita "zašto" a student medicine upita "do kada". Upravo to, liječnici bi trebali ponovo naučiti postavljati pitanje "zašto" a ne biti poslušni bilo kome. Trebali bi se prisjetiti svojeg poslanja, svoje Hippokratove zakletve (ili ženevske) i Nirnbergškog Kodexa. Trebali bi se prisjetiti da su odgovorni samo svojoj savjesti a ne državi ni političarima, ni industriji kao ni liječničkim komorama.

Jedino svjetlo u ovom mraku su upravo oni liječnici koji su propitkivali, istraživali i vodili se svojom savješću i zaštitili svoje pacijente i to uz sve posljedice vrijeđanja , izbacivanja s posla i uništavanje njihove egzistencije. Njima moramo biti duboko zahvalni kao i ne toliko malobrojnim koliko medijski blokiranim znanstvenicima s područja medicine i biologije koji su također ukazivali na ovo zlo.

Na kraju moramo biti zahvalni i necijepljenima koji su se opirali ovom zlu unatoč strahovitim psihičkim i egzistencialnim pritiscima. General francuske armije Christian Blanchon nedavno je izrazio pohvale i čuđenje za karakter, nevjerojatnu hrabrost i nepokolebljivost ovoj grupi necijepljenih građana. Text je vrijedan pročitati, objavljen je 10. 09. 22 "Hommage aux non-vaccinés". Počast necijepljenom.

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

Četvrtak, 28 Srpanj 2022 22:32

Transhumanizam

Kad se potraži što znači transhumanizam naiči ćemo na definicije koje ga opisuju kao nešto plemenito u smislu usporavanja i nadilaženja bolesti, patnje, starosti i smrti. Inače čovjek je oduvijek težio za dugim životom, bez patnje i savršenim zdravljem. Danas nam se to obećaje i nudi, čovjek sa super kvalitetama koje bi se ostvarile uz pomoć modernih znanosti i nano-tehnologijama na polju biologije i medicine, zahvatima u ljudski genom i stapanjem čovjeka i tehnike. Danas su te tehnologije toliko razvijene da se čovjek osilio i odvažio zakoračiti u ovom pravcu.

Četvrtak, 02 Lipanj 2022 22:28

Jezici

Jednom zgodom pitali smo našeg najstarijeg unuka od 4 g. dali zna ispričati neku priču iz biblije. Tako nam je počeo pričati priču o kuli iz Babilona, kako su ljudi htjeli napraviti tako veliku kulu da dosegnu nebo. "Ali to se Bogu nije sviđalo pa je ljudima pobrkao jezike. I onda su svi govorili engleski tako da nitko nikoga nije razumio" priča dijete. Pukli smo tada od smijeha i bilo je zabavno, a tek kasnije sam shvatio kako su to velike riječi.

I u današnjem svijetu, zadnjih stoljeća, ljudi u svojoj oholosti pokušavaju izgraditi društvo ne samo bez Božje pomoči već društvo u kojem za Boga ne bi bilo mjesta. Postavili su temelje i glavne nosače, konture su se već vidjele i čak se s ponosom doseglo neku visinu.

Temeljna ljudska prava, stabilan financijski sistem, svjetske organizacije UN, WHO (SZO), različite međunarodne nevladine organizacije, međunarodna ekonomska udruženja isl. kao stupovi modernog društva, moderne kule Babilonske. Boga su gurnuli u stranu, pa možemo mi i bez njega, suvišan je i nepotreban, kažu.

A Bog? Nije im ovaj put pobrkao jezike već im je dao engleski. Neprestalna vijećanja u svim ovim organizacijama, diskusije i konferencije na svim razinama i to sve na engleskom, a nitko nikoga ne razumije. Naprotiv isplivavaju samo nelegalni interesi, spletke, laži, prevare. Zapravo stvaraju iluziju zajedništva, a niti jedan problem čovjeka i čovječanstva nisu riješili, naprotiv suglasni i uspješni su samo u razaranju.

Kula se počela rušiti. Financijski sistem se raspada, ljudska prava se savijaju i gaze, ustavi se krše počevši od samih ustavnih tijela i sudaca, parlamenti i vlade se razotkrivaju kao grupe lobista i korumpiranih glumaca. Međunarodne financijske organizacije se pretvaraju u organizacije za kontrolu građana, UN i WHO u svjetsku vladu, a ekonomija u novo ropstvo. Ljudima se upravlja sa strahovima i kaznama vodeći ih iz jedne krize u drugu, iz pandemije u pandemiju, iz rata u rat dok ih se djelom ne istrijebi, a ostatak porobi.

Uvijek novi pokušaji i ponovna građenja Babilonskih kula redovito su se urušavala nakon nekog vremena. Uvijek nova obećanja o pravednijim društvima, o boljim rješenjima za čovječanstvo redovito su tragično završavali.

Upravo ovih dana na zasjedanju WEF -a u Davosu raspravljalo se na nekoliko platformi o novim rješenjima za čovječanstvo. Jedna mala samozvana elita super bogatih izgradila je zadnjih desetljeća čitavu vojsku svojih poslušnika na svim razinama u politici, ekonomiji i znanosti i sada raspravlja o problemima čovječanstva. Ovoga puta ćemo uspjeti, misle i obečaju novi svijet i novog čovjeka. Traže potpunu kontrolu i povjerenje mase, a ovog puta su i tehnički znatno napredniji nego u prijašnjim pokušajima. Nude transhumanizam, stapanje čovjeka i kompjutera kao nova rješenja za novog čovjeka pod potpunom kontrolom i bez slobodne volje.

Nedavno sam slušao izraelskog znanstvenika, prof. Yuval Noah Harari, jednog od glavnih ideologa ove 4. industrijske revolucije koju ubrzano provode Klaus Schwab i ovaj njegov WEF (World Economic Forum). U tom svom razgovoru objašnjava prof. Harari planove njihove nove revolucije i njihova novog svijeta. Pokušati ću ukratko prevesti, kaže:

"Ljudi su u prijašnjim industrijskim revolucijama 19 st. naučili osnovne stvari proizvoditi kao np. tekstil, auta, oružja itd. To je bilo dovoljno da zemlje koje su najbrže savladali ove promjene podrede ostatak svijeta. Sada je riječ o drugoj revoluciji čiji produkti nisu ove uobičajne stvari već sam čovjek.

Sada su produkt sami ljudi. Mi se sada učimo tijelo i dušu proizvesti, to su produkti naših promjena i bit će sve veća razlika između onih koji to mogu i onih koji ne mogu. Iz povijesti znamo da će oni koji ne mogu ići u korak s ovim promjenama izumrijeti.

Kada se zna kako proizvesti tijelo i dušu onda radna snaga iz np. Afrike ili Azije postaje bezvrijedna. Najvažnije pitanje sljedećih desetljeća u politici i ekonomiji će biti što učiniti sa svim ovim beskorisnim ljudima. Mislim da neće biti problem nahraniti ih nego njihov največi problem će biti dosađivanje. Što dakle učiniti sa bezvrijednim i beznačajnim ljudima bez životnog smisla? Što sada mogu zamisliti, možda droge i kompjuterske igre." Uhvatila me mučnina kad sam ovo slušao.

Internet je pun njegovih izjava i govora: "Prirodnu evoluciju će zamijeniti znanost, ne kreativnost nekog boga u oblacima nego naša inteligentna kreativnost...", "znanost će omogućiti da život pobjegne (da se proširi) na neorgansko područje...", "buduće generacije naučiti će proizvoditi, glavu, tijelo i dušu" , "budući vladari svijeta će biti oni koji raspolažu podacima" itd.

U tom pravcu se izrazio i Klaus Schwab u svojim knjigama i govorima. "Moramo istovremeno rješavati velike probleme svijeta kao ratove, pandemije, zaštitu okoliša..." zabrinuto izvlači riječi Klaus Schwab za govornicom u Davosu. "Povijest ne nastaje sama od sebe već je mi kreiramo" hvali se u svojoj oholosti. Za probleme koje su sami namekli da bi proveli svoje planove sada nude nova rješenja. Dosadašnja ljudska prava na kojima se temelje moderni ustavi postali su smetnja. „Potrebno je rekalibriranje ljudskih prava“ kaže J.I.Grant, sudionica iz Australije.

Služe se strahovima i nemetnutim krizama na svim razinama (prenapučenost, ratovi, glad, izbjeglice, okoliš, zatopljenje zemlje it.) da bi ljudi prihvatili njihova rješenja. Misle nas hraniti insektima, crvima i umjetnim mesom, ubrizgavati u nas cjepiva, ugrađivati čipove i obećaju da nećemo ništa posjedovati i biti ćemo sretni. Svi ti "biseri" izlaze iz njihovih vlastitih usta, sa njihovih sastanaka i čak se hvale s time.

Zar se mi kao narodi nebi trebali konačno probuditi? Zar nam nije konačno jasno s kim imamo posla. Mislim da nam je dosta tih njihovih kreacija i tko im je uopće dao vlast da išta kreiraju? Zar nam nije dosta ovakve povijesti pune ratova, kriza, gladi, bolesti, strahova, laži i zavođenja? Krajnje je vrijeme da im više ne dajemo prostor, da ih ne slušamo i ne služimo.

Duh svijeta čije su značajke oholost i gramzljivost nemogu biti osnov za bolji svijet. Dinamika takva svijeta zasniva se na konkurenciji i poseže za svim modernim zlima kao laži, korupcije, ucjene, prijetnje i pljačke.

Duh svijeta uvjerava i nudi razne iluzije a upada uvijek u lažno zajedništvo i lažnu solidarnost. Vodi u uništavanje obitelji, naroda, kultura i jezika u jedan globalizam s jednom vlašću. Teži uvijek za jednim jezikom, jednom ideologijom, jednom kulturom, jednom uniformom, jednom religijom i potpunom kontrolom.

Duh svijeta trga čovjeka iz prirodne sredine kao što su obitelji i narod, a nudi mu nove umjetne identitete i baca čovjeka u jedan individualizam koji vodi u osamljenost i na kraju ubija svaku nadu. Čovjek nestaje kao osoba i postaje broj.

Duh svijeta guši svaku plemenitu kreativnost. Znanost i kreativnost duha svijeta ogleda se u izmišljaju novih oblika spolnosti i partnerstva, brutalnijih oblika kontrole rađanja, stvaranja ubijajučih cjepiva i otrovnih ljekova, genmanipulirane i umjetne hrane, prefriganijih oblika kontrole... Pokušava se manipulirati vremenom i prska se metalima po nebu. Izmišljaju se nova ubojita oružja ne samo za ratove već protiv naroda ako se pobuni itd. Zapravo sve što vodi uništavanju čovjeka. I samo razmišljanje o ovom duhu svijeta truje čovjekovu dušu.

Bliži nam se blagdan Duhova. Nekoliko tisuća godina poslije povijesne kule iz Babilona skupe se apostoli u molitvi i iščekivanju Isusova obećanja. U prostor uđe vjetar i pokažu se nad apostolima plameni jezici te počeše moliti u jezicima. Nešto poslije apostol Petar propovijeda o Isusu i onome što se tih dana u Jeruzalemu dogodilo. Sluša ga mnoštvo naroda iz svih krajeva svijeta zatečenih u Jeruzalemu i svi bijahu ispunjeni Duhom te ga čuju i razume svaki na svom jeziku.

Zamislite ljudi se razumiju iako različitim jezicima govore. Upravo to su značajke ovog duha, Duha Božjeg. Zajedništvo u različitosti, zajedništvo koje uvažava i poštuje osobnost. Osobnost koja teži zajedništvu. Čovjek odrasta u prirodnim sredinama obitelji i naroda, u sigurnosti i zaštičenosti a sve različitosti među jezicima, grupama narodima i rasama su na obogačenje sviju. Ovaj Božji Duh stvara istinski novi svijet, vodi k razumjevanju i suradnji, cijeni slobodu te potiče plemenitu kreativnost. Djeluje iz ljubavi i bogat je darovima.

Nešto kasnije apostol Pavao propovjedao je poganima o Isusu i mnogi povjeruju i ispune se Duhom te počnu u nepoznatim jezicima slaviti Boga o čemu svjedoče djela Apostolska i Pavlove poslanice (np. 1. Korinčanima 14). I danas ima sve više krščanskih molitvenih zajednica različitih pravaca koje uz uobičajne molitve spontano prakticiraju molitvu u jezicima. Ta molitva ne izlazi iz uma i razmišljanja već iz nutrine, iz duha. Možda je zanimljivo prisjetiti se danas ovoga što je već Isus navjestio u predzadnjoj rečenici Markova evanđelja.

Naša budućnost ovisi o tome kojem ćemo se duhu otvoriti i prepustiti i koji ćemo duh sljediti. Koji će duh voditi naše misli, razarajući duh svijeta ili kreativni Duh Božji. Nema između, toga bi trebali biti svjesni u prvom redu političari, pravnici i znanstvenici.

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

 

 

Stranica 1 od 5

Impresum


INFOVODICE
Informativno-oglasni portal grada Vodica
www.infovodice.com
[email protected]

Izdavač:
Obrt HORSE
vlasnik Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
mob: 098 525 480
e-mail: [email protected]
OIB: 74544876796

Glavni urednik:
Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
mob: 098 525 480
e-mail: [email protected]

Novinari:
Petar Grgurev - petar.grgurev(at)si.t-com.hr
Pavica Grgurev – videohorse(at)gmail.com

Povremeni vanjski suradnici:
Patrik Patafta - Sport
Paško Rokić - Moje misto

Kolumnisti:
Jasminka Fisher Gavranović
Stipe Šprljan

Uvjeti korištenja

 

Please publish modules in offcanvas position.