I ove su se godine, uz mnoštvo Vodičana, pridružile tisuće vatrogasaca iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije te cijele Hrvatske.
Nadletio je kanader, zapaljene su svijeće i položeni vijenci na rivi, kod kamenih 'Stepenica do raja', spomenika vatrogascima u parku te kod grobova stradalih vodičkih vatrogasaca, a Vodička glazba i klapa Bunari glazbeno su uveličali ovaj veliki događaj prožet silnim emocijama.
Mario Jozić iz JVP Vodice, ondašnjeg DVD-a, pročitao je pismo svojoj braći i prijateljima: Gabrijelu Skočiću, Hrvoju Strikomanu, Karlu Ševerdiji i Anti Juričevu.
'Devet godina je prošlo od rastanka. Sad sanjate neke lipe snove o zajedničkoj mladosti. U ove dane kasnoga lita, nostalgija se pojača do bola, a uspomene same zaplešu svoj ples. Pa se kalaju od naših stacionara i prošeću ulicama mista.
Neka nova dica su zauzela naše štacije. Neke nove ljubavi se rađaju tamo di smo mi tražili svoje, a vas nema da se skupa nasmijemo, zagrlimo i kažemo kako vrime lagano čini svoje. Istina je da smo lutali puno ovih 9 godin i dok smo tražili vaša lica u masi, zapravo smo tražili sebe. I zato nikada nećemo priznati da smo vas izgubili jer ako napravimo to izgubiti ćemo i sebe.
Vi niste samo dio naše prošlosti. Vi ste i naša sadašnjost. Naša budućnost. Najveće blago ovoga mista koje se samo skriveno neko vrime. Zauvik ćete živiti u nama. U našim pričama i uspomenama, pa i u imenima naše dice koja će znati kako su se jednom davno, u neka lipša i sritnija vrimena smijala naša braća.
Pusti neka još malo traje ovaj lipi san, di smo opet skupa moja braća i ja. Znam da će s jutrom doći opet novi dan, pa pusti neka još malo traje ovaj lipi san.'