E Bruno,
E fighteru,
Sve ove riči sad će proletiti kroz ovaj mramor i odletiti visoko tamo di si i ti sada.
Čekamo da nas neko trgne, vrati u stvarnost i da ka i sve ove godine zajedno idemo u Račice, u našu dvoranu, spremat se za osvajanje turnira i proglašenje najboljon ekipon i najboljin borcima.
Bili smo prava ekipa, mi cure i ti s nama.
Svi za jednog jedan za sve. Posuđivale su se i rukavice i kikovi i gumice za zube.
Sićamo se ka si ka malo sićušno, najslađe i najlipše dite počea dolaziti s ocon u dvoranu.
Ta iskra u oku, brzina sprintera i velika srčanost pokazivala je da ćeš postati veliki borac. Ne samo da si posta borac, posta si uzor i malin i velikin. Rađala je dvorana i ljubavi. I ti si ima takvu.
Tu srčanost i želju za pobjedom i reprezentacije su tile imati u svojin redovima, i sa su ti došle i Tae kwon - do i Kickboxing.
E, taj sjaj u oku i osmijeh kad su ti rekli da si primljen, taj osmijeh je ono što svakog od nas siti na te.
Prazna je Fighteru sa naša dvorana, tvoje rukavice obješene su o klin, al još ćemo iza kantuna čuti tvoj smij i glas. Kad udarci budu udarali o vriće i fokusare, ka u ringu zazvoni zvono.
Bit ćeš uvik tu negdi i kad budemo gubili nećemo se pridat, jer smo to naučili o tebe. Ni jednu borbu nisi tija pridat, niti si nama da da to učinimo kad si nan ka trener u kutu staja.
U ždrijebovima nisi ima sriće, i kad bi sudac protivniku diga ruku samo bi reka: " Triba san biti bolji".
Uz tvoju vjeru i želju za pobjedom virovali smo da ćeš i iz ove izaći s rukama u zraku i osmijehom.
No, očito i Bogu triba jedan takav, srčani nasmijani borac, pa nan te uzea.
Čuvaj nas prijatelju sa odozgora i bodri.
A mi? Mi ćemo se boriti za tebe i svaka naša pobjeda biti će i tvoja.
Do susreta u nebeskim dvoranama.
Tvoj klub