Uz domaćeg župnika don Franju Glasnovića misu je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije don Marinko Mlakić i sam porijeklom iz BiH i kako je naglasio ova predaja o svetoj ženi i kraljici se prenosi stoljećima iz koje su izašle i neke tradicije poput nošenja crne marame kod žena i sl.,a uz tumačenje nedjeljnih čitanja predstavio je i životni put blaženice te pročitao dio pisma kraljice svojoj djeci, koje prenosimo u cijelosti.
Sviranje i pjevanje predvodila je časna Klara Pavlović sa ženama iz Zajednice Hrvata BiH Šibensko-kninske županije a sam događaj je uvršten u Dane kulturne baštine Hrvata BiH koji se ove godine održavaju u posebnim okolnostima.
PISMO KATARINE SVOJOJ DJECI:
Kad smo se onomad rastali na Bobovcu, i kad sam vas uputila na Zvečaj, s namjerom da vam se kasnije pridružim, tko je mogao pomisliti da mi je Svevišnji odredio najcrnju sudbinu koja može zadesiti jednu majku - da izgubi i nikada više ne vidi svoju djecu. Saznavši za tužnu vijest da ste u rukama strašnog dušmana, majka vam je od tuge i boli pala u postelju, od čega se ni do danas nisam oporavila, i s time idem u grob.
Mene je dušman zatekao u Kozogradu, u kojem ste oboje tako rado boravili. O, kamo sreće da ste i ovaj put bili sa mnom, izbjegli biste strašnu sudbinu u koju ste, ne svojom krivnjom upali. Majka vam je uspjela izmaći iz grada, i tako sam se spasila.
Ali to me nije učinilo nimalo sretnom - ta kako bih mogla bez vas! Kako da podnesem surovu stvarnost da vas je majka izgubila.
Mila moja Katarino, mili moj Sigismunde, gdje ste mi sada, s kime ste i kako vam je? U čijim ste rukama, kako je dušman postupio s vama, je li vam nanio bol? Tko se brine o vama? Nedostaju li vam one priče s kojima sam vas uspavljivala? Tko te,
Katarino, umjesto mene privija na grudi dok grmi, čega si se toliko plašila, kao i visoke kule na Bobovcu!
Katarino, djevojčice moja! Rasla si bez oca, a sad ćeš i bez majke. Tako si mala a već toliko nesretna! Čije li grijehe ispastaš jer ih nisi ih mogla sama zaraditi s tako malo godina! Neka te Bog čuva, kojem se za oboje vas molim i danju i noću!
Rasla si uz majku devet ljeta, nemoj me zaboraviti! Danas-sutra ćeš i sama postati majka pa ćeš tada bolje shvatiti dubinu tuge tvoje nesretne majke, što nas je nesmiljena sudbina za svagda razdvojila.
Kakav god ti bude životni put, podnesi sudbinu, jer je sve od Boga! Onaj tko ti bude namijenjen za muža-gospodara, prihvati ga, povinuj se sudbini! Nastoj da se po tvome držanju uvijek prepozna da si kraljevskog roda, i ne zaboravi da si bosanska princeza! A ti, Sigismunde, momčiću moj, majčina radosti, podnesi hrabro sve što nam se desilo, i svim tvojim Kotromanićima i čitavoj Bosni! Trebao si naslijediti krunu tvoga oca i sjesti na djedovsko prijestolje, ali sudbina ti je odredila drugačiji put.
Rasteš daleko od svoje zemlje i svoje nesretne majke. Učini sve da pokažeš da si Kotromanić, kojima i po Božjoj pravdi pripada čast i slava, ma gdje da su!
Majka ti, Sigismunde, stavlja na dušu dvije stvari: brini se umjesto oca i majke za svoju sestricu! Oboje ste u tuđini, među stranim svijetom i sad ste sve jedno drugome. Nemojte se zaboraviti! Kad god budete skupa, podsjetite se na očinski dom, na dragu vam Bosnu i vrijeme kad smo na Bobovcu bili svi na okupu i sretni, ne sluteći što će nas snaći.
Druga stvar koju ti stavljam na dušu tiče se mene: ako ikada budeš u prilici, vrati mi iz tuđine kosti i sahrani ih uz vašeg oca, a moga muža, u grobnicu Kotromanića na Bobovcu! Neka smo barem mrtvi na okupu!
Još nešto obadvoma od majke: napuštajući zemlju uspjela sam ponešto ponijeti što pripada uspomeni vaših roditelja. Tebi, Sigismunde, ostavljam očev mač, bodež, mamuze i plašt, a tebi, Katarino, moj plašt i krunski nakit koji sam dobila kad sam postala kraljica bosanska. Uz to, za oboje imam još ponešto, a za vas je vrijedno utoliko što je iz očinskog vam doma i Bosne, koja vas porodi. Sve ovo nabrojano sam pohranila u papinsku riznicu u Rimu, s nalogom da vam se preda ako ikako to bude moguće.
Ostajte mi zbogom, draga djeco moja, ljubi vas i grli vaša tužna i nesretna majka, koja liježe u grob slomljena srca za vama i nesretnom nam zemljom.