Davnih godina, ušetao je u moj razred. Neobičan, strog i izuzetno pravičan nastavnik. Pričao je i o svom tužnom djetinjstvu. Slušali smo ga s posebnom pažnjom. Kaže kako je kao dijete nosio suknjicu od padobranskog platna.
Suknjicu, koja mu je ostavila ožiljke. Ožiljke teškog djetinjstva. Ali nije se nimalo žalio zbog toga, "ma nije to tako strašno", kazao bi nonšalantno moj dragi nastavnik. Rastužio nas je svojom iskrenošću i pokazao koliko je važno biti realan, stvaran. Nastavnik matematike pa još i fizike.
A On je to s takvom lakoćom prenosio nama, koji baš i nismo bili revni. A onda je jednog dana, odustao od zacrtanog programa i plana, održao predavanje o pravičnosti. Od tada sve do danas, sve moje objave pripadaju Njemu.
Često sam se i požalila za sve što u ovoj prosvjetnoj djelatnosti (po meni najvažnijoj u RH imamo) nije baš ispravno, a on bi rekao: " To smo mi koji se silno borimo samo za našu djecu! Ne boj se bit će to dobro i pravično."

Vjerovala sam mom dobrom nastavniku! Nisam imala izbora, njegove su tvrdnje bile argumentirane, neoborive. Bio nam je nastavnik koji je svojim postojanjem obilježio brojne generacije. Svojim stavom i odnosom prema svima nama, neizmjerno nas je zadužio. I nije mu bilo presudno ni ime ni prezime, ni porijeklo, ni društveni status! Bio je ono što bismo svi htjeli biti! Bez proračunatosti, bez dodvoravanja, bez podilaženja... Bio je beskompromisno biće koje je iznad svega cijenilo i poštivalo dijete, mladića, djevojku, Čovjeka. Vi ste za mene bili Profesor života.
Profesore hvala Vam za svaki školski sat, hvala Vam za svaki savjet, hvala Vam za sve što ste poklonili i meni, mojoj generaciji i generacijama koje su Vas imale priliku upoznati. Samozatajan, nenametljiv Čovjek, osoba koja Vas nikad nije ostavila bez podrške i odgovora. Dragi naš Nastavniče (kako smo Vas oslovljavali) Šime Lovrić hvala Vam što ste brojne generacije zadužili svojim stavovima pravde i pravičnosti.
Nedostajete?! Iskrena sućut Vašoj Ani, djeci, obitelji i prijateljima. Počivajte u miru?
Napisala Sanja Radin Mačukat - generacija 58/59.
Naslovna fotografija: Leć
Fotografije u tekstu: Tonći Juričev-Grgin
