Uz članove obitelji, komemoraciji su nazočili brojni mještani, poznanici, prijatelji, sportske kolege te predstavnici Grada Vodica.
Rinu je uz pjesmu „Milost“ i „Krist na žalu“ ispratila Helena Bastić, a Rinine generacije održale su oproštajni govor. Od Rine oprostila se i „ekipa“ Tea kwon do kluba Hrvatski Branitelj u kojem je Rina nizala mnogobrojne sportske uspjehe.
„Upoznali smo te s tvojih 8 godina, kada si kao mala mršava curica, plave kose, ušetala na trening u 7 u veliku dvoranu. Više si izgledala kao da tražiš mažoretkinje koje su imale treninge u holu nego li tu neku ekipu koja se voli tuči kako su nas drugi opisivali. No, vrlo brzo je tvoj talent opčinija sve nas.
Postala si neizostavni dio natjecateljske ekipe, kluba i klupske obitelji. Zajedno smo osvajali sve šta se osvojiti dalo u Hrvatskoj i svitu. Osvojila si i medalje i ljude. Tvojin uspjesima nije bilo kraja, sve do one borbe u Osijeku, borbe finala, borbe koju si imala dobivenu 20 sek do kraja i koja je tada pokazala da je protivnik ipak nikad teži.
Tada si prvi put udružila naše selo i pobjedila. Svi smo računali da je borba dobivena i da taj ružni san ostaje iza tebe. Postala si mama. Sa svojim Slavkom si dobila vašu Piu! Stvarali ste uspomene i osmjeh je bija tvoj zaštitini znak. I onda se saznalo da je ono ipak bila samo prva runda, no i iz ove druge si izašla s jednon rukon visoko u zraku dok si u drugoj držala Piu. I onda ova treća...
Za koju si do zadnjeg dana virovala da ćeš pobjediti i do zadnjeg časa se borila svojin hrabrin srcen i pozitivnim stavom. Upravo svojim hrabrim srcem i željom za životom si iako najmlađa od svih nas, postala svima nama učiteljica i primjer kako se nikad, pa niti u zadnjim trenutcima ne smije odustati, jer samo je odustanak poraz.
I upravo je to ono o čemu ćemo pričati nekoj novoj dici u našemu klubu. O Rini koja se nije bojala ni jačih, ni većih, ni boljih od sebe. Rini koja je uvik ostavljala srce u ringu, pa makar se izgubilo, jer nitko nije nepobjediv, samo je odustanak poraz. Dugo smo se dogovarali odraditi zajednički trening stare ekipe, baciti na vriću i lagani sparing.
Na žalost taj naš zajednički san nismo uspili ostvariti. Al s ovog mista, sada i ode, ti obećavamo da ćemo se skupiti, otići u našu dvoranu i napraviti taj trening. Tvoje rukavice sada su obješene o klin. Teško ćemo se pomiriti s tin i tribat će vrimena... no, opet ćemo mi jednog dana stajati u vrsti jedan do drugoga.
I upravo je to ono o čemu ćemo pričati nekoj novoj dici u našemu klubu. O Rini koja se nije bojala ni jačih, ni većih, ni boljih od sebe. Rini koja je uvik ostavljala srce u ringu, pa makar se izgubilo, jer nitko nije nepobjediv, samo je odustanak poraz. Dugo smo se dogovarali odraditi zajednički trening stare ekipe, baciti na vriću i lagani sparing.
Na žalost taj naš zajednički san nismo uspili ostvariti. Al s ovog mista, sada i ode, ti obećavamo da ćemo se skupiti, otići u našu dvoranu i napraviti taj trening. Tvoje rukavice sada su obješene o klin. Teško ćemo se pomiriti s tin i tribat će vrimena... no, opet ćemo mi jednog dana stajati u vrsti jedan do drugoga.
Bilo je lipo biti tu i sanjat snove s tobom, dobri naš anđele, hvala ti za sve divne godine!
S ponosom ćemo čuvati uspomenu na tebe, mila, do ponovnog susreta na nebeskim dvoranama, voli te tvoj klub.“
Posljednji ispraćaj Rine Čićin Karlov održao se danas u 18 sati na mjesnom groblju Vodice
