Boris je rođen u Vodicama 1935., a ubzo po povratku iz El Shata živi u Zagrebu gdje se školovao i radio obavljajući različite umjetničke poslove. Povezanost s Vodicama bila je snažna, pa je tako 1973. bio među osnivačima Zavičajne udruge vodičkoga kraja u Zagrebu.
Odazivao se je na razna događanja i akcije, gdje je često darivao svoje prijatelje slikama s motivima mora, maslina i kamena, ali i uveseljavao recitiranjem svojih pjesmama. Često je bio slučaj da je uspješno organizirao njihovo uglazbivanje za klapsko izvođenje (Boris Jakovljević) pa su njegova otvorenja izložbi uvijek bila posebna, uz vodiške fritule i pismu.
Boris je bio samozatajan umjetniik, pa tako dugo se nije znalo tko je autor prvog grba grada Vodica, koji je javnosti pokazan na izložbi VD Art organiziranoj 2002. u povodu 600 godina prvog spominjanja Grada. Na njemu je bilo sve što govori o njegovim Vodicama - more, voda i vino, sunce i maslinovo ulje, vodički bunar i kruna nekadašnjih kula, a u sredini je bila ucrtana vodička crkvica Sv. Križa. Iako je grb zamijenjen, ljubav prema njemu je ostala jer je napravljen s lijepim emocijama prema Vodicama i Vodičanima, a što nam je naš Boris ostavio u nasljedstvo.
(Zavičajna udruga vodičkoga kraja u Zagrebu)
VODIČANIN VODIČANIMA......
„...VODIČANI, VODIČANI,
DALMATINSKA PRAVA DICA,
VEDRINU NAM MORE DAJE,
SVITLO SUNCA BOJU LICA.“
Jedan stih pisme „Vodičani“ Borisa Roce (Vodice, 1935. - Zagreb, 2021.) iz njegove zbirke "Dalmacijo, rođena u drači" (1998.).