Radni vijek proveja je ponajviše u Vodičankinom hotelu Olimpija, a nešto kraće i u Njemačkoj. Sa životnom suputnicom Rajkom ima kćeri Sandru i Marijanu. Zajedno sa kćerima godinama je sa najvećom mogućom ljubavi i pažnjom brinija o supruzi koju je bolest prikovala uz kolica.
Uza sve to uvik je ima dovoljno energije i za neke aktivnosti kojima je doprinija razvoju našeg 'sela', posebice na humanitarnom planu.
Tako je na Badnjak 1976. godine, zajedno sa Vickom Barešom-Škijom, Ivom Crljenkom, Ivom Čobanovom, Edom Sladoljevom i dr. Marijanom Perišom, osnova Klub darivatelja krvi.
Klub koji je vrimenom posta jedan od najboljih u Hrvatskoj. I kad je zbog bolesti presta biti darivatelj, Kika je stalno bija vezan uz vodiški Klub DDK.
Velika ljubav prema svojoj zemlji i idealizam koji ga je krasija ponuka ga je da bude i jedan od osnivača vodiškog ogranka HDZ-a, a s velikom strasću sudjelova je početkom Domovinskog rata u humanitarnom radu pomažuci brojnim izbjeglicama i prognanicima koji su u to vrime dolazili u Vodice iz ratom zahvaćenih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ostala mi je u glavi jedna njegova poruka koju je izreka u intervjuu za Televiziju Vodice, a njome je mudro pozva sve Vodičane da se u teškim vrimenima 'tribamo svi uvatiti za jedan sćap'.
Proživija je Kika u svom životu puno teških trenutaka, a zasigurno najteže bilo mu je kad su na Kornatima stradali naši mladi vatrogasci, medu kojoma je bija i Hrvoje, unuk njegovog brata Mije.
Našeg dragog Kiku ispratit ćemo danas u 15 i 30 na vodiškom gradskom gradskom groblju.
Za kraj ću se sa tobom, dragi moj rođače, oprostiti ričima koje je nedavno na ispraćaju Šime Šode izreka Jole Bumbin:
'bdij odozgor nad našom Hrvatskom koju si neizmjerno puno volija!'.
Tekst napisao Ivica Bilan