Na COVID odjelu šibenske bolnice borba za udah na svakom koraku.
- Ne znam, valjda svi već imamo nekakav PTSP. Ima situacija kad dođete s posla i onda, umjesto da se posvetite svojoj obitelji nakon tuširanja, večere, ovisi tko ima kakav ritual, vi nazovete kolegicu pa podijelite svoj dan s njom, kaže medicinska sestra Petra Janošević.
Jer kolegica prolazi isto i najbolje razumije.
- Svi smo umorni, iscrpljeni, ljudi imaju svoje familije kod kuće, to su većinom mlađe kolegice koje imaju malu djecu, djecu s temperaturom, s prehladama ostavljaju kod kuće, ne otvaraju bolovanje, što imaju potpuno pravo na svoje dijete. Čuvaju ih bake, djedovi, muževi, da bi mogle raditi svoj posao, kaže Dragica Skroza, glavna sestra Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine Opće bolnice Šibenik.
Drugu godinu rade bez godišnjeg. Ponekad bez tjednog odmora. I prije ih je nedostajalo, sad, uz COVID, još je teže.
- Ja jednostavno ne znam, ako brzo negdje ne dođe do nekakvog slamanja u pozitivnom smislu, ne znam što će se dogoditi. A što će biti posljedice po sve ove ljude koji ovako rade, to je veliko pitanje, kaže Snježana Jušić, glavna sestra Opće bolnice Šibenik.
- Jako je teško nositi te priče kući. Ovo vam sve izaziva jedan i psihički i fizički napor i trud koji ulažete. Ne znam, nekako mi se čini da smo sad što se tiče ozdravljivanja ljudi u malo boljoj situaciji nego u ovim prethodnim valovima, ali svejedno, užasno, užasno puno napora... Dokle, samo dokle?, pita se Petra Janošević.