Sredinom osamdesetih vraća se u Vodice i otvara galeriju „BAST" koja ubrzo postaje centrom kulturnog života. Osim što je u njoj bilo moguće vidjeti vrhunska djela svih značajnih hrvatskih likovnih umjetnika, bila je i pozornica na kojoj su nastupali pjesnici i ponajbolji glumci tog vremena.
Gospodin Bastić bio je i vodički kroničar. Pisanje knjige o Vodicama dovelo ga je do mnogih zanimljivih podataka i otkrića, među ostalim i o vodovodu sagrađenom u rimskom dobu.
Napisao je puno tekstova o našem kraju, a autor je i stihova za pjesmu „Voda je gradu podarila ime" koju je uglazbio maestro Boris Jakovljević. Zadnje vrijeme dosta vremena provodio je u Gradskoj knjižnici Vodice u kojoj je, na zamolbu obitelji Vjenceslava Richtera, pisao o svojim druženjima s ovim najznačajnijim hrvatskim arhitektom 20. stoljeća.
Povodom smrti našeg dragog Mile Bastića donosimo vam članak „Voda što gradu podari ime" koju je objavio u časopisu „Nauta"
