Naime, u nedjelju 28. svibnja 2017. s početkom okupljanja u 17:00 sati podno, još uvijek u potpunosti ne istražene, jame Golubinka, Tišnjanska Dubrava, okupio se vrlo velik broj poštovatelja žrtava bačenih u, sve do oslobađanja Hrvatske skrivanu i šutnjom prekrivanu jamu. Nametnuta šutnja, i strah koji je zavladao dolaskom proleter revolucionara na vlast u, hrvatskom narodu nametnutoj vještačkoj jutvorevini, govorio je o strahoti Golubinke, jedne od stotina jama razasutih na križnom Putu hrvatskog naroda.
Što je,međutim strah bivao veči i mrak jutotalitarizma crnji, svjedoci i indirektni sustradalnici jame Golubinka, bivali su, u tišini zatvorenih domova pred svojom djecom, sve govorljiviji ćuvari istine koju jama Golubinka čuva u svojoj crnoj utrobi. Strašna istina nije se dala zatrpati nikakvim režimskim lažima i prijetnjama, i stoga se u svjedocima tog strašnog zločina činilo sve da ostane duboko memoirana u mlađim hrvatskim generacijama.
I stoga odmah na početku zaslužne i skupo plaćene slobode i neovisnosti Hrvatske, slobodno su se "čistili" i putovi do jama, jame Golubinka te javno i glasno otkrivala zatrpana istina. Žurilo se s vremenom kako ne bi izumrli njeni poznavatelji, i poznavatelji tristotinjak nedužnih žrtava, koji su tuženi i suđeni po onoj turskoj vladavini u Bosni i Hercegovini, a i ovdje doprtoj turskoj okupaciji, "kadija te tuži kadija ti sudi".
A jedina krivnja tih civilnih žrtava je bila u tome što su Hrvati i što su katolici. Za krvnike to je bilo dovoljno, zbog ćega su po poljima dok su ih vlasnici obrađivali, kao zečeve ih odstrijeljivali i bacali u jamu. Zbog toga, zbog brutalnosti zločinaca i nevinosti njihovih žrtava jama nije mogla zauvijek šutjeti, kao ni svjedoci toga hrvatskog stradanja.
Ponovnim oživljavanjem, zatrpanog i zabranjenog Hrvatskog Domobrana na ovim stradalničkim prostorima, jama Golubinka, uz otkriveni spomenik Žrtvama jugoslavenskog komunizma u Vodicama, jedini takav u Hrvatskoj, postaje prioritet njegova djelovanja. Potvrđuje to i njeno nedjeljno memoiranje stotina okupljenih, među kojima su i predstavnici vlasti Šibensko-Kninske županije i gradova i općina koje je okružuju, i čuvaju u zaslužnom miru jamu i sve one koji počivaju u njoj.
Hrvatski Domobran Šibensko - Kninske županije ustrajavat će i dalje na, obečanoj no još ne započetoj, ekshumaciji žrtava. Bit će to i posao za još dublje upoznavanje izgleda jame, za koju postoje priče da, pored gornjeg otvora kroz koji su bacane žrtve, postoji u njenoj dubini još jedan, kroz koji su ćuvari zloglasnog režima, ćuvari zločinaca, izvlačili ubijene i zakopavali ih na, još uvijek, nepoznatom mjestu.
Bit će stoga vrlo teško ustanoviti pravi broj nevinih civilnih žrtava. No kako ne bi vrijeme učinilo svoje, a što je mnogima u interesu, i prašinom svoga tijeka zatrpalo čak i ono što se do sad otkrilo i spoznalo, uz Elaborat što ga uradio Hrvatski Domobran Šibensko-Kninske županije Vodice dvojica domobrana članova društva obradila su, i za pisanje iz "prve ruke" pripremili, materijal za jednu manju knjižicu. U njene okvire bit će utisnuta, necjelovita jer njom posao ne prestaje, istina kako, na koji način, i tko je žrtva sa ovih prostora bačena ne samo u jamu Golubinka, več i u druge Golubinke po Hrvatskoj.
I kada ta ispisano i napisano sječanje bude nam u rukama bit će nam, napose dolazećim generacijama, to još veči poticaj u budučnosti da se okupljamo i okupljaju na ovom "Vodiškom Bleiburgu". Jer on to zaslužuje, on nas ujedinjuje i pomiruje.
Hrvatski Domobran, Vinko Đotlo